"Tema osmijeha na dječjim licima stalno mi je prisutna u mislima.
Neke od svojih misli šaljem, pa ako mislite da je smisleno, bit će mi drago.
primakka"
NAUČITI RAZGOVARATI
Biti roditelj znači pružiti šansu djetetu da postane čovjek.
To je veliko zadovoljstvo i prevelika odgovornost. Kad se već događaju
spominjane negativnosti u društvu, krajnje je vrijeme da roditeljima
pomognu stručnjaci, tražili oni pomoć ili ne. Zato što će ista ta
djeca sutra postati novo društvo. Koliko smo u njih uložili - toliko
će nam se vratiti.
Uvijek sam na strani malog, nezaštićenog čovjeka. Zato što on nema
iskustva osim onog u vlastitom domu. Sa pet-šest godina pokušava
naučeno primijeniti vani, sa dvanaest-trinaest pokušava naučeno vani
primijeniti doma. Kao što nismo spavali kad su imali temperaturu, u
tim njihovim previranjima trebamo biti još budniji jer nas tada
najviše trebaju.
Djeci treba naša prisutnost, razgovor, podrška, zagrljaj. Čak i u
momentima kad nas odbijaju. Oni zapravo očekuju naš pravilan pokret.
Biti autoritet ne znači niti imati snagu niti zastrašivati niti imati
poslušnu djecu. Prije bih rekla da to znači postaviti granice unutar
kojih će se dijete slobodno kretati. Ali ih treba postaviti!
Imam troje djece. U zadnje vrijeme primjećujem da je najveći problem
ove generacije - KOMUNIKACIJA. Djeca danas ne znaju razgovarati.
Svatko od njih očekuje da bude u pravu i ne trpi prigovor. Suprotno
mišljenje u najboljem slučaju ignoriraju, oni bez ikakvih ograničenja
nastupaju rušilački.
Mladi roditelji bi možda trebali ići na nekakav "tečaj razmjene
mišljenja" gdje bi se naučili konstruktivno međusobno raspravljati.
Sigurna sam kad bi djeca jednu takvu modernu "svađu" vidjela na licu
mjesta, mnogo tolerantnije bi pristupali svojim neistomišljenicima.
Znali bi učiti i od drugačijih. A to je početak suradnje.
Danas djeca u školama provedu pet-šest sati. Ja bih boravak produžila
još tri sata. Knjige bi ostajale u školi, tamo bi sve naučili, imali
bi topli obrok, svaki dan konstruktivan razgovor o aktualnim temama,
jednom tjedno susret roditelji-djeca-pedagog.
Zašto suradnja sa školom? Zato što su djeca tamo u svome svijetu, među
svojim vršnjacima i potrebno ih je upravo tamo upoznavati, stalno
iznova.
Kad se vrate iz škole, ostalo bi im vremena za druženje unutar doma.
Mislim da nije nemoguće. Upravo zato što je osnovni zadatak svakog
roditelja osmisliti čovjeka, država u tome treba pomoći. Od samog
rođenja.
Budućnost ovisi o tome kako smo male ljude pripremili za sadašnjost.
Post je objavljen 20.03.2009. u 10:31 sati.