Marketing
E neće politika u moju butigu, ... ili možda hoće?
Frane Radnić dadoše interview Robertu Pauletiću (onome kvisko guruu) za Slobodnu Dalmaciju i reče:
U subotu će bit krvavo,
ali razbit ću ga za Svetu Geru i Piranski zaliv!
Frane Radnić protiv Kosovara Ramua / CROPIX
Prvo smo pričali o ozljedama i skidanju kila. Silni mečevi, bezbrojna lica protivnika, više ih ne može popamtit. Iljade udaraca zadanih, stotine primljenih. “Ali nikad, nikad nisan bija nokautiran”, ponosno govori Frane Radnić.
Šta se ozljeda tiče, nije bilo lomova (kucka u drvo), ali nos mu je slomljen, više nema hrskavice.
Okrenija se u profil i stisnija prston nos skroz do face, “vidi, zapravo ga i nema”. Cijena života gladijatora.
Razbit ću Slovenca!
Ima 25 godina i nevjerojatnih 117 borbi, ova u subotu u “Spaladiumu” protiv Vorkapiča bit će mu sto osamnaesta. Kad ispegla Slovenca ka šta je obeća (“razbit ću ga za Svetu Geru i Piranski zaliv!”) odma ide u sljedeći, finalni meč, strahovito važan.
Pobjeda u finalu, naime, vodi ga u dvanaeston misecu u Prag na europski turnir K1 MAX, a onda... Japan je, zna se, sveti cilj. Životna prilika za ulazak u svjetsku elitu.
Prije borbe kilograme skida tako brzo i dobro da bi moga napisat hit-libar “Franina dijeta”. Skine bez problema 10 kili u dva miseca. Izvan sezone ima 80 kili, a sad, koji dan uoči borbe, težak je točno 69,9 kilograma, deset deka manje od 70, koliko maksimalno smi imat za K1 MAX.
“Savjet ženama koje oće skinit kile?”, smije se: “Nemojte jist iza pet uri popodne! Dobro je zelenilo, od mesa samo piletina”.
Jedan je od ritkih vrhunskih fightera kojega nikad nećete vidit vanka u diskotekama i klubovima. Spartanac. Nikad nije popija kap alkohola, sam priznaje da bi samo s jednin bićerinon bija izuzetno opasan po okolinu.
Dijamant «Pit bulla», Frane Radnić, u ovu subotu bljesnit će u Spaladium Areni. Od ukupno 18 borbi večeri njegove dvi bit će sigurno najatraktivnije, ka i uvik kad se bori neokrunjeni “Ring King”, sveti Frane.
Cila Podstrana, splitski “Low Side”, navija za svoga Franu, ka i kompletna Dalmacija. Na brojnin “Obračunima u ringu” nikad nije izgubija, nikad razočara.
Prvi mu je subotnji protivnik Slovenac Mirko Vorkapič, a ako njega prođe potuć će se s pobjednikon drugog polufinala, a to će bit ili Portugalac Barradas, opasan zbog kontragarda, ili ubojiti Francuz Bakari Tounkara.
Cure samo navaljuju
Frane se već borija protiv obojice. Od Francuza je izgubija na punte 2:1, i to u Francuskoj, na šta su se čak i uvik objektivni komentatori “Eurosporta” čudon čudili kako su ga suci pokrali.
Barradasa je pak Frane tisno pobijedija u nedavnome dubrovačkon meču. Jedno je sigurno: finalna borba, ako u njoj nastupi Radnić, bit će eksplozija razornih udaraca. Koga bi volija za protivnika? “Tounkaru, da mu se osvetin za nezasluženi poraz!”.
Malo koji naš borac ima karijeru ka Frane: prvak Hrvatske u raznin borilačkin sportovima bija je nevjerojatnih 17 puti, šta među juniorima šta među seniorima, a u bogatoj kolekciji odličja ima i zlato sa svjetskog prvenstva u kick boksu u Maroku 2005.
“U finalu san dobija domaćeg, marokanskog borca, dvostrukoga prvaka svita. Cila dvorana u Agadiru, iljade ljudi, skandira ’Alah je velik’, a ja pobijedin i odnesen zlato. Dan iza osvajanja titule rodija se moj voljeni pas Mess, američki stafford...»
Za točno misec dana, 19. travnja, Radnić će u Beču imat priliku osvojit svjetsku titulu u profi kick boksu po najjačoj WAKO PRO federaciji. Čeka ga Foad Sadeghi, strašni Marokanac s austrijskon putovnicon, poznat po nadimku - “Pit bull”!
Je li ovo Franino proliće? Oće li udrit prvi timbar na japansku vizu i postat samuraj u K1, a usput se još za žuntu okitit pojason profi prvaka svita u “kicku”, da splitski pit bull izgrize marokanskoga?
Radnić je izrazito lip momak, veselo se smije, nosi očale tankih okvira, reka bi čovik - intelektualac. A u šakama i nogama skriva dinamit. Cure ga opsjedaju, prilaze mu na ulici, mora koji put bit neugodan i odbijat ih. “Iman curu, u sritnoj san vezi, ali navala se ne smanjuje.
Na facebooku san napisa da san oženjen, samo da ne pilaju, ali i dalje ima upornih koje oće sastanak, ka da mi samo nešto kažu, hahaha. Evo, poručujen in javno neka me se ostave, iman curu, lipu i pametnu, ne triba mi nijedna druga!”.
S materon na motoru
Frane obožava motore, a idol mu je Valentino Rossi, jedno vrime ga je čak ima nacrtanoga na gaćama za mečeve. Sad vozi strahovito brzu “Hondu”. Kad se spomenu motori, treneri Marko Žaja i Ante Matas vrte očima.
“Najbrže san na dugopoljskome pravcu iša 299 na sat, najviše koliko digitalni celer pokazuje”.
Veliki su mu gušt vožnje na Grobniku di ide s prijateljima, Gajson, Pakijen i Branon: “Branimir Kuran, jedan od najjačih šofera u Podstrani, još je luđi od mene. Sa dvista na sat Brane vozi do mene samo na zadnjemu kotaču, kraj glave mi je u zraku njegovo prednje kolo...”
U ring obično izlazi uz Thompsona i “Tamo gdje su moji korijeni”. Franini korijeni su u Radnićima. “To ti je Sitno Gornje, ali ne ono pod Mosoron, nego drugo, kod Perkovića”.
Otac Ivan heroj je Domovinskog rata, borac legendarne Četvrte brigade. Oca san mu, inače, upozna: izgleda ka momak od 28 godina. I ćaća je biker, Frane je ka momčić uvik kra i vozija njegove motore.
Brat Teo je također moćan borac, nastupa u ultimate fightu, a Frane rado prepričava anegdotu kad su obojica išli svaki na svoj meč, Teo u Zagreb, Frane u Dubrovnik.
“Kaže mi mater bratu: 'Teo, sine, čuvaj se, pripazi se!’ A meni ništa! Kad san se pobunija, rekla mi je: 'Lako za tebe’!”
Šta govori mater Lile na motore? “Mater se isto vozi, i s ocen i s menon”, priča Frane: “Ona mi je najbolji suvozač. Toliko dobro prati vožnju da san je jedanput skoro ubija. Skroz san zaboravija da je ona iza mene, i sa 160 na sat prelazija san omiški autobus niz Sirobuju. Kad san ga sasika u preticanju, mater je skoro opalila glavon u autobus, u zadnji čas se pomakla!”.
Curu vozi najbrže 180 na sat, jer ona ne da priko. “Zato ona mene zauzvrat muči brzon vožnjon u autu, isto ka i brat”, smije se Frane.
Prije meča spava ka beba, trema ne postoji. “Spaladium Arena, prvi put? Ma to mi je svejedno, ja ionako ne vidin ništa osim ringa i protivnika u njemu. A u subotu će bit krvavo...”
Robert Pauletić
Tako ispričaše Frane, a zapisaše kvisko Robi.
Zanimljivi su komentari čitatelja Slobodne Dalmacije. Pogledajte ovdje.
Što se borbe tiče, ne sumnjam u Franinu pobjedu, i bez ove "političke" motivacije. Ne treba to njemu, možda samo da malo više napali publiku.
Ali splitska je publika uvijek znala pošteno nevolit naše drage "neprijatelje". Najprije su to bili Delije i Grobari, pa su zamrzili sve Srbe, pa nakon njih na tapet su im došli Zagrepčanci i Loši Plavi Dečki, a sada nam evo novih neprijatelja Slovenaca. (Tko je sljedeći?)
Ali ne brinem se ja za splitsku publiku, davno je Roko reka "Neću politiku u moju butigu" i gotovo. Zato sam siguran da će splitska publika doći i navijati za svoje, pošteno zviždati tuđima, a na kraju pljeskati pobjednicima - i Frani, naravno. Sa i bez Savudrijske vale oliti Piranskog zaljeva ili Svete Gere oliti Trdinovog vrha.
Post je objavljen 19.03.2009. u 23:27 sati.