Marketing
Zlatne niti, kraj priče ...
Sve što blista nije zlato ...
H. J. Ford: Rumpelstiltskin
thanks for upload, lazy
(prethodni nastavak)
A kad mu je najesen rekla da čeka dijete, Kralj pred njom pade na koljena, poljubi joj ruku i na tanki ručni zglob svoje nevjeste navuče debelu zlatnu narukvicu. Mlinareva kćer postade kraljica i na ljeto Kralju rodi sina. S djetetom u naručju potpuno je zaboravila na obećanje dato patuljku ...
Dok je sjedila na klupi na autobusnom peronu i pripovijedala priču putnicima koji su, slušajući je, kratili vrijeme čekanja, nametnu joj se asocijacija od koje je gotovo prasnula u glasan smijeh. Baš kao ženska verzija Forresta Gumpa, pomisli i zapita se je li koji od slušatelja propustio svoj autobus zbog njezine priče. Ona jeste propustila svoj autobus jer, u trenutku kad je kretao s perona, još nije dovršila priču.
A tada se patuljak pojavi i zatraži kraljevskog prvijenca. Tek je tada kralj saznao kako je bio prevaren, no on se u mlinarevu kćer zaljubio pa joj je prijevaru oprostio. Uostalom, nije li i ona njemu oprostila i pohlepu i okrutnost? Kralj sad više nije mario za zlato, sad je bio spreman sve svoje zlato dati patuljku, samo da zadrži voljenu ženu i sina. No, patuljak je bio neumoljiv. Ukoliko za tri dana ne uspiješ odgonetnuti moje ime, tvoj će sin biti moj, rekao je Kraljici.
Dok je priču polako privodila kraju, smračilo se. Upališe se svjetla i obasjaše peron. Većina je autobusa već otišla, broj putnika se smanjivao i na kraju Pripovjedačici ostade jedan jedini slušatelj, starac u plavoj valjanoj rekli kakva se nekad za blagdane nosila na selu. Ja ionako nikamo ne putujem, reče joj starac. Sad živim kod 'ćeri, ona stanuje tu blizu, prekoputa stanice. Nikada nije kod kuće, samo jure za novcem, i ona i onaj njezin. A moji unuci samo sjede pred televizorom i onom vražjom kutijom kojoj nikako ne mogu zapamtiti ime ... Ne bih čitav dan ni s kim progovorio ni riječi, da ne svratim amo, na stanicu.
A vaša priča mi se svidjela, pričajte dalje ...
Kralj i Kraljica pozvaše sve mudrace iz kraljevstva pa oni stadoše nabrajati sva imena kojih su se mogli sjetiti, no ni jedno ne bijaše pravo.
Prođoše tri dana i dvije noći, a sutradan ujutro patuljak će doći po našeg sina, reče Kraljica svome mužu Kralju.
Neću moći sina prežaliti, odgovori Kralj, no ipak zahvaljujem nebesima što patuljak nije prihvatio tvoju ponudu da tebe uzme umjesto djeteta.
E, baš mi je krivo što neću čuti kraj priče, reče starac gledajući na veliki stanični sat. No, kasno je, a moja će 'ćer opet zanovijetati ako se ne vratim kući prije nje ... Pripovjedačici je odlanulo, da njezin posljednji slušatelj nije morao otići, opet bi propustila 'svoj' autobus, posljednji te noći. Dok se ukrcavala u autobus, žaleći što nije priču ispričala do kraja, počele su padati prve pahulje snijega. Uranio je ove godine, pomisli Pripovjedačica. Autobus je bio poluprazan i već je kretao kad netko zalupa na vrata, vozač ih otvori i pusti zakašnjelog putnika da uđe. Bio je to visok dugokosi mladić, s gitarom na ramenu. Opet se srećemo, reče mladić Pripovjedačici i ona se sjeti da ga je vidjela u krugu slušatelja, dok je priču pripovijedala u jednom studentskom hostelu u kojem je odsjela proljetos.
Baš mi je drago što vas vidim, nastavi mladić. Onog sam dana morao krenuti dalje, pa nisam vašu priču čuo do kraja ... Ako niste suviše umorni, možda biste mi sada ispričali kraj?
He he he stalno me kopkalo to što nisam doznao kako se zvao onaj patuljak ...
...
Prve su se pahulje snijega pretvorile u pravu mećavu u trenutku kad je autobus stigao na stanicu njezina grada. Bila je jako umorna pa se od stanice do kuće dovezla taksijem. Uljudni je taksist izišao iz taksija da joj otvori vrata, unatoč njezinoj nimalo elegantnoj pojavi, i ona mu na kraju vožnje dade bogatu napojnicu. Eto kako ne valja o nekomu donijeti sud na prvi pogled ... reče taksist. Da vam pravo kažem, kad sam vas pogledao, pomislio sam da nećete imati dovoljno para ni da mi platite vožnju ...
Ušavši u predsoblje, ona upali malu svjetiljku a potom pritisne dugme velikog plinskog bojlera. Kuća će se začas ugrijati, a i voda će biti začas topla ... utješi samu sebe. Umorna, ne svlačeći kaput, sjede u stolicu za ljuljanje i sklopi oči. Ispod spuštenih trepavica proletješe joj prizori cesta i staza kojima je koračala od proljeća do zime i lica svih onih koji su je te godine slušali kako pripovijeda.
Bila je to dobra godina ... pomisli. Godina puna priča i slušatelja. Pripovijedala sam im priče koje su meni, nekada davno, bile ispripovjedane, a za uzvrat sam dobila pregršt njihovih životnih priča ... iako im ja svoju životnu priču nisam ispričala.
No, možda se jednom i odvažim ispričati je ... možda ...
... možda dogodine ...
...
Prije no što je ušla u zagrijanu kupaonicu, otvori ulazna vrata i pogleda u vrt. Krupne su se pahulje rojile poput srebrnih pčela, snijeg je u bijeli ogrtač omatao vrt i cijeli svijet. Ona otkide jednu vlas svoje kose i podiže je prema svjetlu: Nekad je bila zlatna, kao u Matovilke, kao u mlinareve kćeri, kao u guščarice iz priče ...
No, ne mari, ja još uvijek mogu pretvoriti slamu u zlato ...
Na trenutak zadrži srebrnu vlas između palca i kažiprsta ... a potom je prepusti naletu vjetra.
Dok stigne k tebi, Jedini, bit će opet zlatna ... prošapta.
...
Walter Crane: Rumpelstiltskin
P.S. 'Kopka' li i vas - kako se zvao onaj patuljak?
Na to pitanje nije jednostavno odgovoriti.
Čini se da patuljak iz priče ima sklonost mijenjati ime, ovisno o pripovjedaču. Ako priču priča Nijemac, tada se patuljak zove Rumpelstilzchen, ako je pripovjedač Englez, onda je patuljku ime Tom Tit Tot, Šveđanin će patuljka nazvati -Päronskaft, Talijan - Zorobubů, Šveđanin - Titteli Ture ... Slovak će tvrditi da se patuljak zove Klingáč, Francuz će patuljka zvati Ricdin-Ricdon, a Škot - Trit-a-Trot ...
Možda vas zanima i : Kako je mlinareva kćer otkrila patuljkovo ime?
Prišuljala se, noću, patuljkovoj kući ... i prisluškivala.
Patuljak je, likujući zbog očekivane pobjede, pjevušio pjesmicu u kojoj se hvali kako mu nitko ne zna ime. I, tada je, na kraju pjesmice, svoje ime izrekao. Sutradan se, uvjeren kako je pobijedio, pojavio pred mlinarevom kćeri. Ona tada naglas izreče patuljkovo ime ... i patuljak puče napola i nestade.
I bajka o Rumpelstilzchenu, kao i sve bajke, bavi se ljudskom podsvješću.
S nevoljom se moramo suočiti, moramo joj saznati ime, da bi je se mogli riješiti. Moramo, poput mlinareve kćeri, oslušnuti sami sebe, i tada ćemo saznati ono što smo već znali...
... ali nismo sami sebi željeli priznati.
Dodatak:
špencle, etnocentar.bloger.hr
... uz pozdrav, Zelenoj ...
...
Post je objavljen 22.03.2009. u 00:01 sati.