"Morali bismo svakog dana pročitati nekoliko dobrih stihova, vidjeti jednu lijepu sliku, čuti jednu ljupku pjesmu ili s prijateljem izmijeniti koju srdačnu riječ kako bismo kultivirali ljepši dio našeg bića."
samo citati u mene danas
ovo bi tebao bit duzi post i neocekujem da ga neko cilog procita al eto.
sad san cula na tvu da Bog ne daje nista sto nebismo mogli podnjeti!
a istina i kad nam to dode ipak neznamo drugacije nego da se borimo kako god znam,i mozda nas neki zale i govore jadan on/ona,al opet mi do tad nismo svatili da smo jadni,al mi nismo znali drugacije..i kad vidimo da je nekome bolje mi svatimo kolko nam je teze nego nama,a prije nismo znali drugacije.jer tuga dolazi kasnije.
bice nece bas vas puno ovo skuzit,al...
...još uvijek tragam za njom, jer to i jest njena bit - da ostane daleka čežnja do koje nas vode male spoznaje.
A možda samo čeka negdje da budemo spremni za nju..
mozda Bog ceka da ja budem spremna za prijatelje.pa mi ih onda da.mozda ceka da svatim kolko je vrijednost njih(a do sad san kolko ja znan svatila) pa mi ih onda da.mozda.ja cu cekat.pomalo djelovat.al vise cekat.jer se najbolje stvari dogadaju kad to najmanje ocekujemo.fak.ne smin se nadat.onda cu ih dobit kad ne budem ih zeljela.moj Boze necu ih nikad imap.il mozda ocu.sto sam zelela - to sam imala.sto sam imala - to sam zelela.
iako bi jos tog puno pisala ostavit cu ja sljedeci put.ostavljam vas u ovoj predivnoj recernici o kojoj bi mogla pisati eseje.no necu.
Nije recenica, nego stih. Nisam postala pametnija zato sto sam ga procitala, ne skriva nikakvu mudrost u sebi i nije nimalo utjecao na mene osim utoliko sto se svaki put ponovno smrznem kada zamislim tu sliku.
Ja koracam livadama
Plav od sutona
(A. B. Šimić)
Post je objavljen 19.03.2009. u 18:56 sati.