Marketing
100...
Evo i stotog posta. S obzirom kako imam malo vremena u zadnje vrijeme dobro sam dogurala. Upoznala sam mnogo novih virtualnih prijatelja,neki su otišli,a neki su još tu. S nekima se vidim i izvan ovog svijeta pa skoknemo na kavicu,pokoji trač i tako to.
Mnogi su me pitali šta ima novoga. Pa osim alergije koja me muci i zbog koje moram na inekcije jer sam se i osula,posao nikad bolje. Vrijeme ide dan za danom. Princeza je dobro. U svom nekom je filmu i svijetu.Razbacala se s aktivnostma na sve četiri strane i za čudo božije sve stigne. Drektor ili Zeus kako ga je nazvala jedna moja draga prijateljica radi po cijele dane i moli Boga za malo odmora. A ko mu je kriv kad ima takav posao kakav ima.
Zato moja malenkost ponekad može uživati u blagodatima i čarima života.
Ne, nije da se hvalim s obzirom na recesiju i sve ostalo samo sam s vama htjela podijeliti malo onoga što se dobije za XX godina provedenih sa Zeusom. Bilo je tu puno odricanja, neprospavanih noći,kilometara i kilometara prijeđenog puta.Nije lako živjeti odvojeno, ali sa to na kraju isplati ,pa kad se svi skupimo nema ničega ljepšeg od toga, kad znamo da smo zajedno,da smo složni i međusobno povezani niko i ništa nam ne može pokvariti našu idilu.Biti vikend mama teška je stvar. No, i to smo uspješno svladali.Iduću školsku godinu Princeza ide u Englesku na godinu dana pa se moramo polako i na to privikavati, Ali s obzirom kak smo svi pomalo luckasti i to bumo nekak zgurali.Tek će nas onda biti na sve strane.
Evo i malo kolača. Cvijeće nikako da stavim jer mi se počeo blesirati komp,ali to će doći nekom drugom prilikom.
Nadam se da ću još dugo biti s vama i da ćemo se čitati, a s nekima i viđati.Za kraj svima velika pusa.
Post je objavljen 19.03.2009. u 17:25 sati.