Marketing
Postalo je tesko
Isla sam u grad sama, busom. Dok sam dosla do stanice, preteklo me cak tri autobusa. Inace mi treba dvije minute do stanice.
Sporija sam od puza 
Odlicno se osjecam dok lezim na kaucu ili polako hodam. Mogu cak i sjediti. Lagano pospremam cijelo vrijeme, brisem prasinu, ili vani pomazem skupljati papirice koje kotrlja vjetar (muz mi je na moj zahtjev 
napravio stapic sa cavlom na kraju tak da se ne moram sagibati, skupljam smece po nasem dvoristu i osjecam se korisno).
Ali spavanje je postalo nocna mora. Tesko mi je lezati na ravnom krevetu. Dobro spavam kad se namjestim u udoban polozaj, ali kad me zaboli kuk i moram se okrenuti, obavezno se probudim. Onda mi treba vremena da okrenem sve svoje podupirace i trbuh.
Imam osjecaj da je bebi tijesno u mom trbuhu i vidim kako raste i sad se nekako smisleno mice. Vise to nisu neki slucajni udarci, uz protezanje i stucanje. Sad imam dojam da si namjesta ruke i noge da joj bude udobnije. Osim toga, vise ne skace kao loptica po cijele dane, sad je to kretanje povremeno.
Nekako mislim da se na prirodan nacin pripremam za porod, kako mi postaje sve teze i teze, nekako me manje strah.
Jos uvijek me strah, ali nekako sam smirenija, spremnija.
Zamisljam kako drzim bebu u narucju.
Jedva cekam da prodje ovo razdoblje u kojem jos mora malo narasti, a onda ja moram u rodiliste gdje me cekaju muke ali i veliko veselje i onda cemo kuci zajedno beba i ja i moj muz ce doci po nas.
Nazalost, izgubila sam svaku nadu da ce do mog poroda znanstvenici izmisliti teleportaciju kao najsigurniju metodu poroda!
Post je objavljen 19.03.2009. u 17:14 sati.