Marketing
Moja sjena i ja
Da li ste se ikada zapitali koliko tragova ostaje za nama običnim smrtnicima koji ne ulazimo u riznice svjetskih postignuća? Ne ostaju velika djela, romani, ne ostaju ni ružna djela po kojima će nas netko upamtiti i spominjati. Kakve tragove ostavljamo za sobom o koje će se netko nekada spoticati?
Na ovakva su me razmišljanja nagnale posjete mome blogu i onome što sam na njemu do sada ostavio.
Nedavno smo Draga i ja na blogove dodali TraceMyIP. Iako sam uvijek bio protiv kojekakvih “nepotrebnih” sranja na blogu ipak me ovaj programčić oduševio. Uvijek sam govorio da onaj tko nije ostavio komentar kao da ga nije ni bilo. Sada sa zadovoljstvom otvaram tracer da bih vidjeo iz kojih sve dijelova svijeta dolaze na moj blog gledati i čitati ono što sam sam učinio. Kako največi dio ilustracija za moje tekstove radim sam sretan sam kada vidim koliko su puta zaintrigirale one koji sjede za svojim ekranima u potrazi netom. Znam da je to isključivo moje djelo koje se nekome učinilo dovoljno interesantnim da ga pogleda. Ista je stvar i sa tekstovima. Možda se poneko i zapitao koji se to tip igra ilustracijama poput Igre sa dupinom, Hrasta kitnjaka, Frizera za kućne ljubimce i još mnogim.
Kada sam prije skoro četiri godine počeo pisati u svome oduševljenju blogom u jednom sam postu napisao: Kada me ne bude umjesto groba održavaj mi blog, da stari prijatelji imaju gdije da mi svrate. Danas znam da dio mene živi u tom virtualnom svijetu. To je moja sjena koja je našla snage da se odvoji od mojih nogu i krene svojim putima i uvijek će za sobom ostavljati moje tragove.
Na blogu Drage možete čitati Napokon nastup u Lipovcu
Post je objavljen 19.03.2009. u 17:09 sati.