Pregled posta

ANTI-UDBAŠKA DIVERZIJA U HRVATSKOM SABORU

Sabornica ili kokošinjac, pitanje je sad?

Ovaj puta nisu letjeli metci, ali zato letci. Počeo je otpor udbo-mafiji!

Čelnik organizacije Hrvatsko društvo političkih zatvorenika – Goli otok, g. Rado Pejić iz Zadra, kojega su jake snage MUP-a nedavno izbacile iz njegove kuće na ulicu u Karinu kod Zadra, u koju je uložio 130 tisuća eura zarađenih na privremenom radu u Njemačkoj, nakon jugoslavenske robije, čelnik antikomunističke udruge koji nikada iz državnog proračuna niti iz proračuna grada Zadra nije dobio ni lipe, a kamoli kune potpore za humanističke projekte Hrvatskog društva političkih zatvorenika – Goli otok, čovjek koji je sam nekoć bio nevin, radi verbalnog delikta, osuđen od jugokomunističkog totalitarnog pravosuđa na dugogodišnju kaznu zatvora, sada je izveo diverziju par excellence u modernoj hrvatskoj politici, naime, sa galerije u Hrvatskom saboru je pred saborske zastupnice i zastupnike, manje-više, titoljupce, obožavatelje diktatora i masovnog zločinca 'Tita', bacio letke na kojima piše istina, te ih time face to face suočio s ISTINOM, tim pojmom s kojim naši mahom korumpirani zastupnici, i inače vladajući političari do grla korumpirani imaju veliki problem, naime, ne prihvaćaju istinu, tako ni povijesnu istinu o zločincu Titu.

Kako izvješćuje Jutarnji list u rubrici 'Vijesti' od 19.03.2009., u članku pod naslovom "U Hrvatskoj glavnu riječ vode KOS i UDBA",

"(...) Dok je SDP-ova zatupnica Ingrid Antičević-Marinović raspravljala o vatrogasnoj sezoni, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika Goli otok bacio je letke. Prvi puta se u Hrvatskom saboru dogodio ovakav incident (...)"

Koje li ironije sudbine da je ovaj aktivist za ljudska prava bacio letke baš u trenutku dok je govorila zastupnica Ingrid Antičević Marinović koja ima supruga kojega se osnovano sumnjiči da je stari udbaš.

Voditelj organizacije HDPZ – Goli otok zahtijeva, naime, od Hrvatskog sabora donošenje zakona o lustraciji, jer tvrdi da su neki bivši udbaši stali na čelo nekih udruga političkih zatvorenika bivše Titove Jugoslavije koje nisu pod medijskom cenzurom upravo zato što ih vode udbaši, i koje dobivaju novčanu potporu iz državnog proračuna i lokalnih proračuna, upravo zato da budu poslušne, i da manipuliraju sa bivšim političkim zatvorenicima savjesti – najvećom moralnom prijetnjom titoističkim vlastodršcima-lupežima, i oporbom udbo-mafiji!


Bivši logoraš i politički zatvorenik savjesti u Titovoj Jugoslaviji,
gospodin Rado Pejić, na prvoj crti u demokratskoj borbi protiv korumpiranih udbaša u strukturama Republike Hrvatske

Moj palac za gospodina Pejića ide prema gore, a za saborske zastupnike prema dole. Gospodin Pejić je u vezi šikaniranja žrtava zločina komunizma najavio štrajk glađu do ispunjenja njegovih zahtjeva!

VESNA PUSIĆ PALA S MARSA?





Ovom prilikom se osvrćem na vladajuću političarku Vesnu Pusić koja je u vezi slovenske blokade poglavlja o pregovorima RH o članstvu u EU, izjavila nedavno na Hrvatskoj televiziji, u emisiji Otvoreno, da se toj blokadi 'raduje desnica' koja navodno 'ne želi borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, koja ne želi reforme' i sl.

Prvo moramo razjasniti neke pojmove kao što je 'desnica', jer se u Hrvatskoj s time manipulira. Naime, kao 'desnica' se u Hrvatskoj predstavljaju oni koji su u stvarnosti ljevičari, i to ekstremni ljevičari, dakle, bivši komunisti/titoisti. Bivša jugoslavenska ekstremna ljevica se prilikom sloma Jugoslavije podijelila na tako zvanu reformiranu ljevicu, koja je u stvarnosti bila nereformirana, dakle, na nereformirane Račanove jugokomuniste pod imenom socijaldemokracije, i na Tuđmanove nacional-komuniste dok je izvorna demokratska konzervativna desnica likvidirana devedesetih godina u politički motiviranim organiziranim udbaškim atentatima, i kroz državni teror provučen je kroz hrvatske državne institucije poput sudova i Ministarstva pravosuđa lopovluk, kao na pr. otmica Hrvatske stranke prava i drugi slučajevi otmica udruga i vjerskih zajednica i manipulacija s tim u vezi.

Ako je Vesna Pusić mislila na 'desnicu' koju čine bivši komunisti, Tuđmanovi nacional-komunisti, onda je u pravu, ali pri tome je hrvatskoj javnosti zatajila da veliki otpor borbi protiv korupcije i organiziranoga kriminala i reformi postoji u njenoj vlastitoj stranci HNS- Liberalni demokrati koju predvodi; primjer: Europska komisija je u svome godišnjem izvješću o napretku reformi u Hrvatskoj navela Pusićkina zamjenika Radimira Čačića kao primjer i generatora najtežeg oblika korupcije – političke korupcije, a i Hrvatski sabor je Čačića moralno osudio zbog korupcije, međutim, psi laju dok karavane prolaze, ili drukčije rečeno, tresla se brda, rodio se miš, dakle, ništa se nije promijenilo; onda afera Ferenčak, dakle, opet jedan haenesovac i tako redom, ima ih cijela armija osumnjičenih za korupciju, i zahvaljujući tromom pravosuđu, i političkoj 'zaštiti s vrha' nisu optuženi i osuđeni. Dakle, kada Vesna Pusić optužuje lažnu 'desnicu'; bilo bi joj bolje da se pogleda u zrcalo i vidi što radi ljevica, da ne bi ispalo – rugala se sova svojoj sjeni!Jer, kao što vidimo, SDP nikada ne proziva zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića zbog osnovane sumnje u tešku političku korupciju, a Bandić je inače esdepeovac, šef zagrebačkog ogranka SDP-a, dok je do 1990. bio sekretar ogranka Saveza komunista Hrvatske u zagrebačkoj Peščenici, dakle, mali lokalni aparatčik. Zato SDP na sva zvona diže uzbunu zbog Thompsona koji nije korumpiran.

JANEZ JANŠA – SUPERSTAR

Vođa slovenske oporbe Janez Janša zaslužio je da, pored g. Rade Pejića, bude imenovan od administracije Crnog bloga komunizma za osobu mjeseca ožujka 2009. zbog njegove odlične izjave u povodu otvaranja masovne grobnice u Barbarinu rovu u mjestu Huda jama kod gradića Laškog u Sloveniji; naime, Janša, bivši slovenski premijer i ministar obrane u vrijeme borbe protiv Titove JNA i osamostaljenja Slovenije od SFR Jugoslavije reče i predložio je:

- da se u Sloveniji uklone spomenici Josipu Brozu – Titu, ali i slovenskim komunističkim čelnicima Kardelju i Kidriču, involviranima u genocid nad slovenskim i hrvatskim, srpskim i crnogorskim ratnim zarobljenicima i zarobljenim civilima iz 1945. godine, koji su bili među „glavnim organizatorima masovnih pogubljenja na slovenskom tlu nakon Drugog svjetskog rata“;
- Slovenska komunistička partija, u koordinaciji s jugoslavenskim partijskim vodstvom nakon Drugog svjetskog rata, nastavila je mnogo opsežnije proces započet za vrijeme rata koji je Kardelj nazivao čišćenjem“, napisao je Janša za dnevnik 'Demokracija';
- I danas se osjeća „kultura smrti“ koju je desetljećima stvarao komunsitički režim, te navodi primjere koji svjedoče o tome:

U povodu otvaranja Barbarina rova sa smaknutim antikomunistima i civilima od strane titoističkoga režima, Janša navodi primjere kako 'neki mediji to nazivaju „igranje s kostima“, uz pokušaje da se zločini opravdavaju povijesnim okolnostima ili antifašizmom'.

„Prikrivanjem zločina u tajnim grobnicama slovenski su komunisti nadmašili svoje uzore naciste i staljiniste“, tvrdi Janša, a ja bih rekao da su jugoslavenski komunisti iz Hrvatske, dakle, titoisti, također nadmašili svoje uzore naciste i staljiniste, jer i oni sve do danas skrivaju istinu o tajnim masovnim grobnicama po Hrvatskoj, od Maclja (najmanje 10 tisuća smaknutih osoba) preko masovne grobnice u zagrebačkom Tuškancu, u rezidencijalnoj četvrti gdje su partizani u lipnju 1945. smaknuli 950 hrvatskih civila, mahom Zagrepčana, pa do jame Jazovka i drugih jama po šumama i gorama Lijepe naše za vrijeme jugoslavenske okupacije.

Janša je naveo kako su čak ruski čelnici, Jeljcin i Putin, osudili staljinističke čistke, ali hrvatski državni vrh na čelu s Mesićem do dans nije osudio isto takve titoističke čistke. Dakle, naši komunisti/titoisti su gori od Rusa !!!

Janša tvrdi da su komunisti na području bivše Jugoslavije provodili „revolucionarni teror“, i da je oružani otpor domobrana tome teroru bio opravdan, i u pravu je, jer, zar su se ljudi trebali prepustiti da ih revolucionarni marksisti/titoisti objese, strijeljaju i pokolju kao što su boljševici radili u Oktobarskoj revoluciji u Rusiji?

Zbog komunističke revolucionarne propagande ni dan danas, zaključuje Janša, se ljudi ne mogu normalno odnositi s pietetom prema žrtvama koje su poštovale sve civilizacije, samo naša ne, zahvaljujući neciviliziranim titoistima.

Sve u svemu, kao što sam i u prošlome postu rekao, urušava se totalitarni Titov kult ličnosti koji je prepreka razvoju demokracije i pravnome poretku u Hrvatskoj; oslobođenjem od kulta ličnosti diktatora Tita hrvatski se narod oslobađa od okova prošlosti i može ići naprijed prema napretku, prosperitetu i slobodama.

I na kraju, povijesna istina o udjelu Zapadnih saveznika u genocidu nad antikomunistima godine 1945. godine:

HOLOKAUST U SJENI HOLOKAUSTA 'OPERACIJA KEELHAUL'


Ratni zarobljenici na putu prema Hudoj jami i drugim Titovim jamama 1945.


Izgled zarobljenika titoističkog režima nakon dolaska u Hudu jamu

Postoje mišljenja nekih ljudi da je uz poznati i priznati holokaust, i manje poznati ali priznati holodomor, Europa pretrpjela još jedan masovni pokolj, jedno ciljano istrebljenje o kome se uporno desetljećima šutjelo, osim što se borce za istinu o Savezničkoj izdaji ratnih zarobljenika i civila koji su došli pod tiraniju boljševičkih režima izlagalo porugama i klevetama.

Mnogi racionalno misleći ljudi slažu se u jednome: na završetku Drugog svjetskog rata i neposredno u poraću dogodilo se nakon oslobođenja od fašizma nešto strašno s aspekta humanitarnoga prava!

Dokazana je povijesna činjenica da su globalni stratezi sudbine postfašističkoga svijeta „vrlo racionalno i dobro promišljeno“ naredili kraj ovozemaljskome životu milijunima ljudi iz tabora suprotne zaraćene strane. Globalni stratezi su pri tome pogazili humanistička kršćanska načela dokazujući vlastito barbarsko lice i naličje.

Konferencija na Jalti

Uz poznatu raspodjelu moći i podjelu europskoga kontinenta koja je definirala poslijeratni antifašistički novi, a u biti redefinirani stari svjetski poredak, dogodio se 31. ožujka 1945. u sklopu konferencije na Jalti razgovor svjetskih čelnika pobjedničke antifašističke Savezničke alijanse koji je duže od pola stoljeća ostao dobro čuvana tajna, u biti najveća tajna ondašnjeg suvremenog svijeta. Dobro čuvana tajna postala je javna onoga trenutka kada su posmrtni ostatci, kosti stotina tisuća i milijuna ubijenih, sami tražili put do istine, i svjetla dana, i ohrabrile hrabre pojedince da istraže Saveznički zločin protiv čovječnosti koji su dogovorili Staljin, Churchill i Roosevelt kada su finalizirali svoj tajni dogovor i odlučili o sudbini milijuna ljudi.

Ključni (tajni) akt čija su izravna posljedica stotine jama u Sloveniji i Hrvatskoj bila je odluka britanskih i američkih Saveznika da svome 'savezniku' vrate sve sovjetske i jugoslavenske građane koji se nađu zapadno od iscrtane nove umjetne granice u Europi koja se protezala od Baltika na sjeveru do Jadrana na jugu. Dogovor se ticao stotina tisuća ratnih zarobljenika ali je literarno proširen i na minimalno stotine tisuća civila koji su pobjegli pred sovjetskom okupacijom istočne Europe, kao i komunističke okupacije Hrvatske. Dugačke kolone kolaboracionista i saveznika Hitlerove Njemačke isporučene su od Zapadnih saveznika u Austriji gdje su čekali na deportaciju Sovjetima i jugoslavenskim komunističkim snagama.

Američki su saveznici svoju ulogu u 'tajnom holokaustu' nazvali 'Operation Keelhaul', što je termin čije je značenje u istoimenoj knjizi otkrio 1973. godine Julius Epstein objašnjavajući kako su gusari u svoje vrijeme uživali u neobičnom i vrlo okrutnome mučenju prilikom kojega bi vezanoga čovjeka bacili preko palube i potom ga provlačili ispod kobilice, s jedne na drugu stranu broda, i tako do smrti. Epstein je izbor komentirao riječima:

- To su naše oružane snage usvojile takav termin kao kodno ime za deportaciju brutalnom silom ravno u koncentracijske logore gdje su na milijune čekali streljači vodovi smrti i omče, samo pokazuje koliko je naše vodstvo promislilo o sudbini ljudi koji su se zatekli na slobodnome teritoriju.

Zaista, koliko su 'gospoda s vrha', s 'Olympa', promislila o onome što čine? Promislila su vrlo dobro, i uloga svakoga od čelnika je bila potpuno jasno definirana. S jedne strane diktatoru Staljinu i njegovu ideološkom savezniku Titu pružila se jedinstvena prilika da smaknu sve one ljude koji bi im u budućnosti mogli predstavljati oporbu i prijetnji njihovoj strahovlasti, a s druge strane, na Rooseveltu i Churchillu je bilo „tek da prikupe anti-komuniste i kolaboracioniste“, i da ih potom prebace na onu stranu bloka gdje ih čeka sigurna egzekucija. Time su dali oduška svojoj mržnji prema bivšoj zaraćenoj strani, i udobrovoljili tirane čiju su naklonost za kratko vrijeme kupili.

Koliki su broj ljudi Staljinu i Titu isporučili njihovi američki i britanski prijatelji?

Skromnije procjene govore o dva milijuna, nešto hrabriji istraživači se ne ustručavaju spomenuti pet milijuna deportiranih što su odmah smaknuti ili proslijeđeni na sporu smrt u sibirske i jugoslavenske logore. Ako je pak suditi prema broju nalazišta masovnih grobnica u Sloveniji, tada su procjene o pet milijuna deportiranih i smaknutih zastrašujuće u svojoj realnosti, tada je 'Bleiburg' bio desetina u moru ljudske nevine krvi.

Zbog tako zvane 'nacionalne sigurnosti' britanske i američke vlasti skrivale su dokumentaciju o poslijeratnome masovnom ubojstvu zarobljenika poražene zaraćene strane iz Drugog svjetskog rata, ali svjedočanstva svjedoka vremena i rijetkih preživjeli bila su jednako neumoljiva.

Na početku 21. st. je više nego izvjesno da britanske i američke postrojbe nisu u masovnome pokolju nad ratnim zarobljenicima imali samo nijemu ulogu promatrača nego da su aktivno sudjelovale u istrebljivanju čitavih narodnih anti-komunističkih skupina u kojima su stradavala i djeca i žene i starci.

Vlada Sjedinjenih Američkih Država i vlada njezina Visočanstva dijele izravnu odgovornost za smrt milijuna zarobljenih i komunistima izručenih ljudi, i svjesno su vlade Winstona Churchilla i Theodorea Roosevelta počinile de facto ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, isto kao Hitlerov režim i staljinistički režim Sovjetskog Saveza i Titove Jugoslavije. De facto je dokazana činjenica da su Zapadni saveznici i diktatorski režimi Sovjetskog Saveza i Titove Jugoslavije počinili zločine jednake onima kojima se sudilo pred Vojnim sudom u Nürnbergu.

Izvor: http://www.worldaffairsbrief.com/keytopics/keelhaul.shtml

CBK


Post je objavljen 19.03.2009. u 14:04 sati.