Kako izreći smisao
kad nestane niti
koja nas je vodila stazom
kobnom?
Skupa preskakale
gromade mahovinom
pokrivene,
utjehu jedna drugoj
iskazivale, ponore sluteć',
strahove mrkim okom
odvraćale.
Bile iste.
Bile silno različite.
Zvijezde poljupcem
u san ispraćale.
Nalazile se.
Našle se.
Oprostile na
tihom peronu prividne
stvarnosti.
Stvarne prividnosti?
Post je objavljen 19.03.2009. u 14:12 sati.