Marketing
Za krizu u Hrvatskoj odgovorni su i Vlada RH i sindikati
Koliko je opasno kad zemlju vode neznalice i glumci najbolje vidimo ovih dana na primjeru vlastite zemlje. Do prije koji tjedan tvrdili su da nema krize i da se proračun uredno puni, da bi preko noći okrenuli ploču i ustvrdili da je situacija takva da se pod hitno moraju rezati proračunski troškovi. Tako su se kao najnoviju mjeru Sanaderovi puleni dosjetili da bi rezali plaće svih koji ju dobivaju iz državnog proračuna. Na prvi pogled to se čini kao logična mjera, ai onda kad malo zagrebete ispod površine uvidite da ta mjera donosi više štete nego koristi.
Naime mjera rezanja plaće svima pogađa u prvom redu grane koje su vitalne za ovu zemlju, a to su u prvom redu sudstvo, obrazovanje i zdravstvo. Pravosuđe nam je i ovako u vrlo lošem stanju, a smanjenje plaća sucima (što god mi mislili o radu pojedinih sudaca) samo će još više pogoršati situaciju. Uštede na obrazovanju donose kratkoročnu dobit i dugoročnu nemjerljivu štetu, a bez koliko-toliko funkcionalnog zdravstva sve ostalo gubi na smislu jer bolesni ljudi najveći su teret gospodarstvu.
Nadalje, problem rezanja plaća po principu kako to predlaže Vlada RH i dalje ostavlja velike nepravde u sustavu, jer nije isto smanjiti plaću političaru za 10% pa umjesto da dobiva 25.000 kn, dobivat će 22.500 kn ili smanjiti plaću nekome tko ima 6.000 kn, pa će u buduće dobivati 5.400 kn. Političarima se plaća trebala rezati bar za 30%. Tada bi možda ostali korisnici proračuna i lakše progutali rezanje plaća od 10%. No visina plaća i dalje nije glavni problem.
Prvi glavni problem je nabujala lokalna samouprava o kojoj smo pisali još 30.1. kada smo kao jednostavnu antirecesijsku mjeru predlagali ukidanje velikog broja općina te uvođenje minimalnog broja stanovnika na nekom području da se proglasi općina. Na taj način bi se ukinulo gotovo 60% općina i uvelike pridonijelo racionalizaciji troškova državnog proračuna.
Drugi veliki problem su sindikati, ali ne zato što se legitimno bore za plaće, već zato što su sve ove godine šutjeli o problemima nabujale lokalne samouprave koja je sve žešće i žešće crpila sredstva i takvim tempom kriza bi došla kad-tad bez obzira na svjetsku krizu. Sindikatima je jedino bilo bitno da im Vlada RH osigura novce za plaće, a uopće ih nije bilo briga pod koju cijenu će se to ostvariti. Nije ih bilo briga što se država dodatno zaduživala umjesto da su inzistirali na racionalizaciji države.
Sindikate nikad nije bilo niti briga da se uvedu sustavi evidencije rada. Štoviše, sindikati su se oštro protivili svakom pokušaju uvođenja sustava evidencije rada jer bi se na taj način vrlo brzo otkrilo tko od zaposlenih u državnim službama zaslužuje svoju plaću, a tko otkaz. Javna je tajna da minimalno 10% zaposlenih u državnim službama apsolutno ništa ne rade te da mnogi od njih dolaze na posao kako im se prohtije. Sindikate to nije bilo briga! Umjesto izbacivanja trulih jaja iz košare, sindikati su osigurali takve neradnike na način da ih poslodavac ne može otpustiti bez valjanog razloga, čak i kada su višak.
I tu sad dolazimo do ključa problema. Da bi se neradnike moglo otpustiti potreban je sustav evidencije radnog vremena kojim bi ste dokazali da li netko dolazi na posao ili ne, a kako se sindikati oštro protive tim sustavima, praktički je nemoguće dokazati tko je neradnik!
Post je objavljen 19.03.2009. u 10:18 sati.