Marketing
Putujmo kroz Kosovo : Priština - Prizren (2)
Da iskoristim vrijeme dok mi laptop radi sto na sat i obrađuje neke podatke.
Drugi dio posta, o Prizrenu, kao što je bilo i obećano.
Prvo da odgovorim da je ona hrana u postu prije bilo "doner". Tj. ista stvar kao kebab. Još nisam baš skužio razliku između donera i kebaba. Mislim da je razlika u završnom pakiranju, iako nisam siguran. Sve u svemu meso je bilo izričitog okusa i mogu reći da sam se baš guštao u ovome.
Druga stvar je ta da je ovdje baklava vrlo popularna, ali budući da sam ja iz sjevera Hrvatske, baklava mi nije nešto koliko god bila dobra, tako da nju nisam ni probao ovdje, ali vele da je jako dobra.
Pa da nastavimo
Opet malo prekrasnog pejzaža. Prizren je okružen planinama i brdima. Kako je dan tekao tako se mijenjalo vrijeme iz sunčanog u oblačno. Svaki put kad bi zasjalo sunce, razbijala bi se svijetlost po bijelim vrhovima planinskih vrhunaca davajući prelijepu sliku. Oblaci koji su bacali sjenu, samo su dodatno naglašavali ljepotu pejzaža. Možda slike nisu nekome nešto prelijepo, ali nakon 2 godine po Arabiji, gdje osim smeđe i brda od 100m nema ništa, ovo me se stvarno dojmilo.
Centar Prizrena. Iako je baš slikano kad mi se sunce sakrilo iza oblaka. Kad ga obasja sunce je prelijepo, ako se zanemari hrpa smeća koje je nasukano na obalama rijeke, ako malo bolje pogledate sliku vijdeti ćete ga.
Centar, centar
Koji je uvijek pun ljudi.
Ipak ima i dijelova koji još nisu asfaltirani i izgledaju kao da nisu dio ovog grada. Čudno je da samo nešto banalno kao asfaltirana cesta radi takvu razliku. Kad bi netko vidio samo ove slike odmah bi pomislio ono što sam 1000 puta ovdje čuo "njihova neka mjesta su 100 godina iza nas". Činjenica je da su kuće i sve ostalo isto samo evo, ima puno puno više blata.
Iako da budem iskren, baš mi je bilo zabavno voziti se ovdje sa autom. Da je puno toplije i da imam svoj bajk bilo bi super. Ovo me podsjeća na Sljeme kad smo bili zadnji put. Na glupi petak 13 (taj događaj nisam popratio slikama i postom) kad sam skoro slomio ruku, radio salto, te se slomio vise nego ikad prije. Led, nagib i brzina od 30km/h nikad ne idu jedno sa drugim. Sve u svemu, da taj put nisam imao štitnike na koljenima, izgulio bi hlače i kožu do kosti. Mislim ako sam uspio poprilično izgrepsti tvrdu plastiku. Zato obavezna zaštita. Te da nisam imao ruksak na leđima ili bi si slomio kičmu ili se nabio kao konj. Moram kupiti i body armor.
Sve u svemu da se vratim na slike.
Nakon što samo odradili Prizren, krenuli smo u okolicu. Ovaj put smo krenuli duboko u brda. Ovdje sam mislio da ako ovdje ne vidim sela koja su zaostala iza naših, onda znam da ljudi seru. Bar za ovaj dio. Uglavnom da skratim priču. Ljudi seru, činjenica koja je očita kao i gravitacija.
Ovo selo je stvarno odsječeno od ostatka. Selo ima i struju i vodu i ceste. Naravno i hrpu djece koja je svugdje po cesti. Naravno ne izgleda kao grad, vidi se da je selo, ali selo je kao i svako drugo selo u brdu koje sam vidio. Čak je i bolje. Ime sela nisam zapamtio. Prije nego me netko odmah ne napadne, loše pamtim imena. A osim što sam slikao ipak sam i radio u isto vrijeme.
Jednom smo otišli na vrh nekog brda, zalutali. da i to se desi, čak i uz GPS. Naišao neki čika, i kolege ga pitaju kud sad, a on što je prvo pitao je kad će uvesti Internet ovdje. Bio sam iznenađen. Brijem da se to doma ne bi desilo. Stvar je da za razliku od nas, sela su još uvijek prepuna mladih ljudi. Sve se gradi. 100m iza ovih dečki su građevinski strojevi koji grade cestu. Normalno je da rade i grade, međutim kad vam svi pričaju da još žive u kućama od blata, nešto kao ovo vas iznenadi. Naravno vidjeli i par takvih kuća, ali sve je to napušteno.
Bilo smo visoko.
A sad opet hrana.
U centru Prizrena ima fora restoran sa jezercem u sredini restorana. Unutra plivaju guske i patke.
Iako moram reći da pljeskavica nije bila nešto. Očekivao sam bolje.
P.S.
A sad dalje raditi. Joj koliko posla me čeka, a koliko toga ne radi.
Post je objavljen 19.03.2009. u 08:54 sati.