Da da...ne čini ti se,
još imam slatkog meda na usnama
u kosi su mi zapetljane ostale divlje kupine
tamo gdje smo zaspali , sjećaš se,
umorni od samoće i pretvaranja
gorkog opreza
Još mojim tamnim nebom
proleti poneka strastvena kometa
Hajde daj,
zatrebaj me opet snažno
izmisli nešto, izigraj slučaj
nabubreni su pupoljci u čaši novog proljeća
osvoji me ili idi
u svijet surovih vjetrova
gdje mirisi se ne vole i boje se ne nadopunjuju
Ne možeš li me osvojiti
nasmij se prije no što odeš
sve što je bilo učinit ćemo nestvarnim
narugaj se svojoj boli i mojoj samoći
Kad konačno shvatim da je vrijeme
pogledati te u prolazu
ostaviti smirenu dobrotu u očima
shvatljivo neprepoznavanje
Znat ću da sav stvoren si od moje samoće
i da još tvoja baš mi neće trebati
Naslonit ćemo se rame na rame
i ko dva stabla slušati kako sviće
Post je objavljen 18.03.2009. u 23:10 sati.