Prvi hrvatsko-slovenski sveđački katolički sastanak
Ako ne znaš tko si,
doći će drugi pa će ti reći da budeš
ono što on bude htio!
(I. Petričević)
Ta me je misao potaknula već prošli tjedan da, idući ususret svetkovini Sv. Josipa, zaštitnika Crkve i zaštitnika naše Domovine (po odluci Hrvatskoga sabora iz 1687. godine), iz povijesti izvučem nešto za Domovinu posebno važno a većini potpuno nepoznato: Hrvatski katolički pokret! O tome postoji literatura - ali se ne prodaje na kioscima, o tome povremeno pišu katolički listovi - ali ta je tema za današnje elektronske "farmere" i virtualce čisti "lanjski snijeg"... Svojedobno je o tome u listu mladih MI pisao p. Božidar Nagy, a sada, tj. ima već 20 tjedana tjednik Fokus objavljuje niz priloga.
Tako današnjoj mladeži može biti vrlo zanimljivo kako su prije stotinjak godina mladi bili organizirani i aktivni, iako nije bilo interneta, blogova ni Facebooka. Ondašnji događaji zanimljivi su i vrlo aktualni posebno u kontekstu suvremenih nategnutih odnosa službene hrvatske i slovenske politike, što se neminovno odražava i na raspoloženje jednog i drugog naroda, većinski katoličkih (kao da je upravo napetost i netrpeljivost nekome cilj).
Primjerice, u Zagrebu je od 4. do 6. kolovoza 1907. održan drugi sastanak hrvatske katoličke mladeži. To je bio veliki događaj za Crkvu u Hrvata u okviru Hrvatskog katoličkog pokreta. Sastanak je okupio oko 400 mladih sudionika od kojih je jedan dio došao iz Slovenije pa se taj sastanak nazivao i Prvi hrvatsko-slovenski katolički đački sastanak. Iznenađuje da su sastanak organizirali sami mladi bez izravnog sudjelovanja crkvene hijerarhije. Glavnu organizaciju sastanka vodili su članovi društva "Domagoj" i zagrebački bogoslovi udruženja "Zbora duhovne mladeži". Sve sudionike i mlade katolike Hrvate i katolike Slovence ujedinila je jedna jedina ideja: oduprijeti se liberalizmu koji je prodirao kako u hrvatske tako i u slovenske krajeve. Stoga je na sastanku razmatrana situacija u društvu i donesene su konkretne odluke i smjernice za djelovanje.
Časopis za hrvatsku katoličku mladež "Luč" tijekom cijeloga godišta 1907./1908. u svakom broju donosio je prikaz sastanka, pojedina važnija predavanja ter zapisnike sa sjednica i samu diskusiju. Čitajući te materijale danas ostajemo zadivljeni kolika je bila svijest kod tih mladih katolika da na temeljima kršćanske tradicije svoga naroda ter svojih osobnih vjerskih uvjerenja porade za spas naroda i za očuvanje vjere i moralnih vrednota.
Prvoga dana sastanka, 4. kolovoza održana su u prijepodnevnim satima tri predavanja nakon kojih je uslijedila diskusija i izglasane su rezolucije. Predavanja đaka svjetovnjaka održavala su se u dvorani "Sokola" blizu Hrvatskog narodnog kazališta nad čijim je vratima stajao natpis "Bratstvo, jednakost, sloboda". Predavanja za studente teologije, koji su kao članovi "Zborova duhovne mladeži" sudjelovali na sastanku održavala su se u dvorani Vijenac na Kaptolu.
Prvo predavanje - vrlo zanimljivo! - održao je slovenski student prava Ivan Česnik, a drugo također Slovenac, Ivan Dolenec, student filozofije i predsjednik slovenskog akademskog katoličkog Društva "Danica" iz Beča. Nakon njegova predavanja (o temi Naše organizacije) prihvaćene su dvije rezolucije:
1. Prvi sastanak slovenskog i hrvatskog đaštva naglašava potrebu udruženja katoličkih đaka u akademskim društvima u svrhu odgoja karakternih katolika među inteligencijom i raširenja katoličke ideje među đaštvom.
2. Sastanak naglašava dužnost svakoga člana katoličkog akademskog društva da sudjeluje u društvu za procvat društva i za ugled katoličkog đaštva u javnosti.
Treće predavanje, koje je održao hrvatski student agronomije u Beču Josip Andrić, izazvalo je posebnu pozornost. Predavač se založio za održavanje predavanja po selima, koja bi bila prožeta kršćanskim duhom za prosvjećivanje seljačkog staleža i za njegovo gospodarstveno, vjersko i kulturno uzdizanje. U diskusiji koja je slijedila naglašena je potreba da se na taj sastanak pozove i hrvatsko katoličko radništvo, na čemu je posebno inzistirao vlč. Ivan Butković ističući "kako je naše geslo demokratizam, ali ne onaj lažni, zasljepljujući demokratizam, koji je zadojen egoizmom, već kršćanski demokratizam, koji se osniva na kršćanskoj ljubavi." Itd.
Čitajući o tome posljednjih tjedana, sjetio sam se, ne tako davnih, nekoliko pokušaja (u kojima sam na svoj način i sam sudjelovao) da se naš katolički laikat, pardon "hrvatski katolički Lazar" digne od mrtvih. Ali, nažalost, uza sva nastojanja on je uvijek ostajao u povojima u "hrvatskoj Betaniji" (ne onoj Sudčevoj!), gdje se i danas nalazi i gdje ga povremeno oplaču "sestre Marta i Marija" uz vapaj: "Gospodine, da si ti htio ovdje brat naš ne bi umro!" Ipak, hvala Bogu (i patru Boži) da je katolički pokret, premda virtualno odnosno medijski, oživio makar u jednoj hrvatskoj laičkoj tiskovini...
Sveti Josipe, moli za nas!
Post je objavljen 19.03.2009. u 00:19 sati.