U novoj sam vezi. Službeno to još ne nazivam vezom jer je 'prerano' ,ali se zapravo ponašam kao da je Hulk moj dečko.
Odlično se zabavljamo, viđamo se svaki dan, pijemo kave, hodamo zagrljeni (dok ja strepim hoće li nas vidjet netko poznat), družimo se s mojim i njegovim prijateljima, pipkamo se pod stolom (najčešće naravno na moju inicijativu). On manje više inicira poljupce na sastanku i rastanku, i zagrljaje i one puse u lice.
Seks s njim me najviše veseli, redovit je i vrlo intenzivan, strastven, prirodan. Svaki put ostanem šokirana međusobnom kemijom. Odgovaramo si u mnogočemu. Od kuhinje, preko muzičkog radijusa do kreveta. Puno puta ga gledam i vidim osobu s kojom se kužim i bez pretjeranog upoznavanja i razgovaranja osjećam sigurnost. Hulk je stvarna osoba.
Ovaj post počela sam pisat jer sam osjećala snažnu želju za Partnerom. Sve vrijeme za njegovog izbivanja okupirala sam se obvezama i novim frajerom, potiskujući žaljenje za propalom vezom i voljenim muškarcem. To me koštalo ovakvih slabih trenutaka, u kojima ga samo želim nazvat i čut mu glas, ili ga možda i vidjet...pa zagrlit...
Svjesna jesam da bi povratak na staro bio apsolutno loš potez, ali proklete slike u mojoj glavi ubacuju mi se u iznenadnim trenucima pred oči, poput flasha koji me odjednom zapljusne.
Jebeno boli!
Gdje si, s kim si, kako si? Gdje si, s kim si, kako se osjećaš?
Post je objavljen 18.03.2009. u 18:46 sati.