ljubav... jako cudna i opasna stvar... onaj tko se opece od ljubavi opece se gore nego od vatre, a opet...
ljubav nam omogucuje toliko lijepih trenutaka, toliko uzivanja, toliko zabave, toliko veselja, radosti, srece, zivota, poleta, energije, ispunjenosti, nadahnutosti... ljubav je nesto prekrasno... nesto sto se ne dogada svaki dan, nesto sto se nekima ne dogodi niti cijeli zivot...
a onda s druge strane... koliko boli kada ta ljubav zavrsi... zapravo ne zavrsi nego se jednostavno ne moze nastaviti... to je bol koja je jaca od bilo koje druge boli koju covjek poznaje... ne moze ju se svrstati niti pod psihicku niti pod fizicku jer je gora od obadvije... ostavlja tako gorak okus u ustima... tako jaka bol samo dokazuje koliko je bila jaka ljubav iz koje je potekla ta bol...
za promjenu, ne zelim se napiti da me manje boli ili da zaboravim na to na neko vrijeme... ne... zelim osjetiti sve i jedan trenutak, sve i jedan trunak te boli... zelim zapamtiti... ne zelim zaboraviti...
znam da cu unatoc svemu, unatoc toj boli ponovo voljeti... nikada ovako... ali jednog dana moci cu ponovo voljeti, donekle... i to samo zato sto zelim ponovo uzivati, dozivjeti sve one lijepe trenutke ispunjenosti koji su me znali tako uveseljavati... ali dugo cu cekati taj dan...
Post je objavljen 18.03.2009. u 12:54 sati.