Marketing
LEKCIJE IZ POSLUŠNOSTI
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove. (Ps 147,12-13)
Možemo imati Salomonovu mudrost i možemo osvojiti tisuće duša,
...ali,
ako nemamo istinitu,iskrenu, nadnaravnu ljubav prema Bogu i poradi njega prema braći ,
nećemo postati svetima.
Chiara Lubich
Na današnji dan, točno prije godinu dana, 18. ožujka 2008. u 15 sati, bio je posljednji ispraćaj Chiare Lubich, utemeljiteljice i voditelja "Fokolara", koji je u rimskoj Bazilici sv. Pavla izvan zidina predvodio Papin državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone.
“Duboko me dirnula vijest o preminuću Chiare Lubich, koje je nastupilo na svršetku dugoga i plodnoga života obilježenoga neumornom ljubavlju prema napuštenome Isusu” – tim riječima započeo je brzojav sućuti papa Benedikt XVI.
U ovim trenucima bolnoga rastanka, – nastavlja Sveti Otac – duhovno sam blizu rodbini i čitavome Djelu Marijinu – Pokretu fokolara, koji je ona utemeljila, kao i onima koji su cijenili njezino stalno zalaganje za zajedništvo u Crkvi, za ekumenski dijalog i bratstvo među svim narodima.
Papa je, osim toga, zahvalio Gospodinu za svjedočanstvo njezina života utrošenoga u osluškivanje potreba današnjega čovjeka, i to u potpunoj vjernosti Crkvi i Papi, te je izrazio nadu da će oni koji su ju upoznali i susreli, gledajući divote koje je Bog izvršio kroz njezin misionarski žar, slijediti njezine tragove održavajući živom karizmu.
Papa je završio brzojav zazivajući majčinski zagovor Marije i udjeljujući svima svoj blagoslov.
*************************************************
Kao prilog ovom spomenu donosim tekst jednog poznatog duhovnog pisca, Aneel Aranhe, a koji je u duhu današnjih čitanja, koje Crkva danas stavlja pred nas kako bi i mi još više stremili ka integritetu vlatitog duhovnog života, te izbjegli one zamke koje nas odvlače od zahtjeva BITI JEDNO.
LEKCIJE IZ POSLUŠNOSTI
Poslušnost je riječ koju mnogi ne vole. Ona izaziva predodžbe o podložnosti od čega se ljudi vrpolje, štoviše ako se radi o podložnosti Bogu. A opet, poslušnost je sudbonosan element kršćanskog putovanja, jer je ona nerazmrsivo povezana s vjerom. Vjera bez poslušnosti je poput kola s ispregnutim konjem; neće vas odvesti nikud dalje od tog mjesta.
Pavao i na početku i na koncu svoje teološke rasprave s Rimljanima, određuje vjeru u pojmovima poslušnosti. Zaista ne iznenađuje, jer prva prava lekcija iz Kršćanstva koju je Pavao primio bila lekcija iz poslušnosti. Neposredno nakon što je pao s konja na putu u Damask, Isus je poučio Pavla da ide u grad gdje će mu biti rečeno što će raditi. Ostatak Pavlova života bio je proveden u jednostavnom slijeđenju uputa.
Jednako tako je bilo i u mom vlastitom životu. Od vremena mog obraćenja pokušavao sam biti poslušan Bogu koliko je moguće, i ubrzo sam otkrio da je to najlakši i najbrži način putovanja po kršćanskom putu. Povezanost između duhovnog rasta i poslušnosti je jaka, i što sam se više dosljedno pokoravao Bogu, to sam brže putovao. Međutim, čim ne bih poslušao stvari bi se usporile. A ako bih ustrajao u neposlušnosti, sve bi zastalo kao ukopano u zemlju. Kako sam bio u velikoj žurbi stići gdje me god Bog želio poslati, osjetio sam kako je glupo ne slušati. Osim toga, poslušnost bijaše izvršenje bez razmišljanja; znam što god je Bog tražio od mene bilo je za moje osobno dobro, stoga zašto se jednostavno ne dovesti u red?
Mnogi od nas shvaćaju tu istinu, no ustrajni smo u neposlušnosti jer jednostavno što Bog od nas trži da učinimo često je suprotno od onog što mi želimo napraviti. A ono što mi želimo jeste "zabavljati " se – što je veoma često isto što i reći kako želimo griješiti – i vjerujemo da će nam slušanje Boga nekako pokvariti zabavu. Posljedično, ignoriramo Božje upute, osim ako nam je zgodno, i jednostavno idemo za realiziranjem naših osobnih stvari ne misleći na činjenicu kako je naš krajnji spas duše silno u opasnosti.
Neki teolozi mogu reći kako takva izjava miriše na učenje kako se spasenje može postići djelima. Poslušnost, oni obrazlažu, treba ispuniti ljubavlju radije nego dužnošću i to treba biti čin koji pruža zadovoljstvo što rezultira puninom radosti kršćanskog življenja. Teolozi su često takvi. Poput filozofa, kompliciraju jednostavne stvari kako bi nas uvjerili da su pametniji nego itko drugi. Poslušnost bez ljubavi i poslušnost bez dužnosti su ne spojivi pojmovi. Jedno nema veće pravo nad drugim. Dok svakako trebamo biti poslušni Bogu zbog duboke ljubavi prema njemu, nikada ne bismo trebali misliti o poslušnost kao o nečemu što nije i sveta dužnost. Od nas se oduvijek traži poslušnost Bogu, kako u starim vremenima tako i u novom.
Isus je bio posve izričit o ovoj temi. “Ako me tko ljubi, držat će moju riječ," rekao je. "I moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi ne drži mojih riječi." (Iv 14, 23-24)
Većina kršćana tvrdi kako voli Isusa. Mnogi se trude pokazati svoju ljubav s privlačivosti u oduševljavajućoj molitvi, leteći amo-tamo s jednog molitvenog skupa na drugi. No ako nismo poslušni Bogu, i sve dok smo sumorni nasuprot svemu dostojanstvu koje on jeste, ne možemo pjevati Aleluja. Zamislite svoje dijete koje vam govori kako ste divan otac (ili mama) i kako vas ono jako obožava, ali ne radi ono što mu kažete. Osim ako ste totalno ludi, shvatit ćete kako vam se vaše dijete ulaguje samo kako bi od vas izvuklo ono što može. Isus nije lud. On zna kada se ulizujete i veoma je jasno što o tome misli.
“Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca." (Mt 7, 21;)
Sam Isus je živo u potpunoj poslušnosti volji njegova Oca. Ne bijaše niti jedno djelo koje je poduzeo – počevši od izbora dvanaestorice apostola do Lazarova uskrsnuća od mrtvih – bez prvotne provjere kod njegova Oca u nebu. Najvećim djelom je to očito u Evanđelju po Luki, koje bilježi njegovu molitvu prije svake važne stvari koju on učini, utječući se volji svoga Oca.
[Luka je zabilježio kako se njegova poslušnost također protezala i na njegove zemaljske roditelje! Mala akrobacija koju je napravio odlučivši provesti neko vrijeme razgovarajući sa svećenicima u hramu bez da je to prvo rekao mami i tati, je vjerojatno bio jedini put da im je prouzročio bilo kakvu bol, jer Biblija bilježi kako nakon toga "tada siđe s njima u Nazaret i bijaše im poslušan." Blizu 18 godina kasnije, čudom kojim je najavio početak svoje službe, on pretvara vodu u vino u poslušnosti prema želji njegove majke.]
Također i mi trebamo neprestano tražiti volju našeg nebeskog Oca, a najbolji način da to činimo je slušati glas Božjega Duha. On će vam reći što trebate činiti i ako ustrajete, štoviše kako to činiti. Ako ne možete čuti glas Duha Svetoga, to je vjerojatno jer ste mu prije bili nekoliko puta neposlušni. Ustrajna neposlušnost čini da Duh Sveti biva nijem prema vama. Dobar način da ga ponovno vratite sebi je govoreći mu da žalite zbog prošlih uvreda i da ste nestrpljivi iskupiti se (popraviti se). Kako biste mu pokazali da mislite to što ste i rekli, bila bi dobra ideja, paziti na neka područja vašeg života za koja znate da se ne sviđaju Bogu.
Ako niste sigurni u to da li čujete glas Duha Svetoga ili svoju osobnu maštu, čitajte Božju Riječ. Bog je veoma jasno urezao što želi da činite i slušajući ga u tom slučaju ubrzati će se vaš duhovni rast tako što će Bog izlijevati svoje blagoslove. Jakov, u veoma lijepom pismu kojeg je napisao "dvanaesterim plemenima koja žive u raspršenosti" je ovo rekao:
Ali, budite izvršioci Riječi, a ne samo slušaoci koji zavaravaju sami sebe! Jer, ako tko sluša Riječ, a ne izvršuje je, sličan je čovjeku koji promatra svoje naravno lice u ogledalu: pogleda se i ode, i odmah zaboravi kakav je bio. (Jak 1, 22-24)
Zatim je nastavio dodajući:
Ali tko pomno promotri savršeni Zakon slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušalac, nego kao zbiljski izvršilac, tome će biti blago u njegovu radu. (Jak 1, 24-25;)
Siguran sam da biste svi željeli biti blagoslovljeni u onome što činite. To je lako kada znate kako. Prije nego završim, želio bih vas ostaviti s jednim od mojih omiljenijih biblijskih odlomaka. On je iz Ivanovog Evanđelja.
Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi! Ako izvršite moje zapovijed, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja izvršio zapovijedi Oca svojeg te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam kazao da radost moja bude u vama, te da radost vaša bude potpuna! (Iv 15. 9-12)
Neka Duh Sveti bude s vama.
Aneel Aranha (10. 1. 2005)
Post je objavljen 18.03.2009. u 09:56 sati.