Nižem dane do petka navečer. Tako je nestao i prošli četvrtak. Mogao me stajati čak i više od onoga što sam razmatrao kao moguće posljedice. Gotovo 6 mjeseci boravka u drugom gradu bilo bi bačeno u vodu,da ne spominjem financijski gledano,materijalno...Ali čemu to? Morao sam doći do crte. Morao sam jednostavno osjetiti strah kako bih znao koji je pravi put. Toliko je po mene bila opasna ta ravna linija. To ne-reagiranje na uspjehe i neuspjehe.
Elektronskim putem primiti lošu vijest...jučer mi je teško palo. Nakon predavanja, kad ti netko od bližnjih javi nešto jako tužno i uznemirujuće,ne...čovjeka prođe jeza i taj neki silan osjećaj ponavljanja,česte nemoći u borbi sa posljednjim neprijateljem. Od tog trenutka popodne,kada mi je stigla poruka tužnog sadržaja,cijeli dan mi je prošao sa nedostatkom riječi,s onom nevjericom u očima.
Život ima jake adute zbog kojih mu ne prestajem biti odan. Jedan od njih su prijatelji. I pričam,i razmišljam o tome...kakvim sam osobama okružen,kakve osobe biram u svoj krug. "Pravi prijatelj se u nevolji prepoznaje". Koliko samo jakih,tužnih priča oko mene. Koliko osakaćenih obitelji. Zašto? Zato što sam i ja dio toga. Zar ne shvaćaš? Možda se suprotnosti privlače,ali sličnosti su te koje održavaju odnos i zajednicu dvoje ili više ljudi. Ja sam dio toga,da. Da je moja priča,priča moje obitelji lakša...(kako mi samo nakaradno sada zvuči ovo lakša no što je tu je),vjerojatno bih i ja bio prijatelj sa drugačijim ljudima,sa onim tipovima osoba koje sada prezirem,polu-ljudima.
Stižu me moji grijesi. Opsovati oca svih nas (nije me briga koje ste vjere,u nešto ili nekoga vjerujete svi) težak je teret već sam po sebi,istoga trena. Grižnja savjesti javlja se u mom ranjivom umu. I onda čujem lošu vijest. Svatko tako ranjiv kao ja,spojit će slagalicu. Pravo ili krivo,nije bitno više.
Hoće li me pogađati smrt drugih ljudi i kada jednom ja porazim/pobjedim svog vlastitog, posljednjeg neprijatelja??? Neka tjedan protekne mirno. Život uvijek mora teći dalje...
Post je objavljen 17.03.2009. u 23:08 sati.