"Zato i ja, čuvši za vašu vjeru u Gospodinu Isusu
i za vašu ljubav prema svima svetima,
bez prestanka zahvaljujem za vas
i sjećam vas se u svojim molitvama,
da vam Bog našega Gospodina Isusa Krista, Otac slave,
dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznate:
da vam dadne prosvijetljene oči vašeg srca
koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima,
koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga
koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove,
što je pokaza u Kristu uskrisujući ga od mrtvih
i postavljajući ga 'sebi s desne strane' na nebesima,
iznad svakog poglavarstva, vlasti, sile, gospodstva
i iznad svakog imena koje se naziva ne samo u ovome svijetu
nego i u onome koji će doći.
I 'sve mu je podložio pod noge',
a njega dade za glavu nad svim u Crkvi, koja je njegovo tijelo -
punina Onoga koji ispunja sve u svima." (Ef 1,15-23)
Pavao zahvaljuje i moli Boga da prosvijetli Efežane i otvori im oči srca, da postanu svijesni velikog bogatstva koje im nudi zajedništvo s Kristom.
Sigurna sam da sv. Pavao to isto moli i za nas i za sve kršćane, jer je on želio da i mi nasljedujemo njega, kao što je on nasljedovao Krista!
Prolazimo kroz život koristeći samo deset posto svojih mogućnosti, kažu stručnjaci. Mogli bismo biti puno obrazovaniji, spretniji, uspješniji itd. kada bismo iskoristili sve svoje kapacitete. Vjerojatno se to odnosi i na naš vjerski i duhovni život. Kada bismo više razmišljali, molili, vjerovali i očekivali od Boga najbolje darove, naš bi se duhovni život puno poboljšao, jer