Ah, baš sam dobio veliku bitku s virusima (onim virtualnim, bilo ih je skoro pa tisuću), naredio kompjuteru što da radi i kako i sad opet sve radi baš onako kako volim. Pater familias nema strpljenja s time, on je terminator, formatira čim iskrsne i najmanji problem. Ja, pak, mrvim po problemu eonima dok mu ne dođem kraju (to samo kad se o kompjuterima radi). Istini za volju, ponekad i pošaljem sve u tri strinine i formatiram li to gledam izbjegavat.
Dakle, kompjuter opet radi kako Bog zapovijeda. No zato ja ne radim. Jučeraske ujutro pokušah isat s poda bursu i skoro sam osto u tom položaju. Križa! Ostatak dana sam proveo ležeći i trackajući se Deep Heatom (više volim kad žari nego kad hladi). Svako ustajanje s kreveta zahtijevalo je manevre kao da pokušavam uparkirat Titanik u maksimirska jezera. Danas mi je puno bolje (moralo je, imao sam praktikum!), a do sutra se nadam da će proći skoro pa u potpunosti. Ništa, to mi je pokazatelj koliko sam ostario. Reče mi pater kako sam prešao dvadesetu, pa što se bunim!
Odgovor Zlici… Da, istina, previše je in medias res ali samo zato što to u biti nije početak. Izbacio sam poneka „poglavlja“ koja su se sastojala od jedva dva odlomka no morao sam ih zapisati da ih poslije ne zaboravim. Nadam se da ću sve praznine popuniti jednog dana. Naravno da nedostaje čitavih tristo strana uvoda, kao kod LOTR-a, ali polako! A njena reakcija jest nategnuta… Takva reakcija bi trebala ići nakon dvjesto pedeset stranica uzajamnih pomaganja, otkrivanja jedne druge, borbi, tuga, veselja… Da… Ma, napunit ću ja i tu prazninu! :)
Nadalje… Digli su mi tlak danas ovi na RTL-u s tom krizom. Ženska je u pet minuta vijesti valjda osamsto puta spomenula riječ kriza, kriza ovako, kriza onako… I onda pita na kraju „koji je izlaz?“. Ma izlaz je jednostavan, neka prestanu krast, neka rasprodaju bijesna auta i voze se uokolo tramvajima i autobusima, kada putuju neka ne spavaju u hotelima od mali milijun zvjezdica… I evo, po prvi put se slažem s javnošću, vjerujem da je Crkva mogla pričekati koju godinu s izgradnjama još pastoralnih centara, te milijune kuna se trebalo preusmjeriti nekamo drugamo. Osim toga, mene toliko baca u očaj činjenica da valjda desetero ljudi drži cijeli svijet u šaci! Što to nije jadno? I onda se imamo obraza nazivati prosvijećenom vrstom? Je, baš.
Ma mi smo toliko jadna vrsta da je to stravično. Uopće nismo prilagođeni ni na što, dopustili smo tehnologiji i načinu života da od nas napravi invalide! Ne kažem da se svi kolektivno trebamo vratiti u špilje i živjeti od komadića sušenog mesa na dan ali bismo trebali malo očeličiti svoja tijela i živjeti u skladu s okolišem oko nas. Baš smo jadna vrsta. Bole nas kosti kad je promjena vremena, loše se osjećamo kad pada kiša, ginemo od alergija svako proljeće, glad ne možemo podnijeti dulje od tri minute (myself included), cijepimo se protiv najobičnije prehlade jer ne smijemo biti bolesni ni sekunda, sačuvaj Bože… Kad je zadnji put neka riba bila u bedu jer pljušti kiša? Kad je ona zadnji put slušala Cranberriese i deprimirala se oko nebitnih stvari?
Govorim na razini vrste, znam da postoji milijun odstupanja od pravila ali da se tu primijetiti Gaussova krivulja. Nekako je najdeblja baš na onom dijelu gdje su svi navedeni simptomi.
A sklonost paničarenju i hvatanju za glavu s jedne strane i iskorištavanju takvoga stanja s druge strane također spada u nedostatke naše vrste. Netko je negdje viknuo „kriza!“ i čitav svijet je preko noći pao u bezdane i uspio se rasuti o „rock bottom“. Strava… Taj isti čovjek bi mogao sutra viknuti „nema krize!“ i gospodarstva bi se oporavila opet preko noći. Fascinira me kako proizvodi odjednom munjevito poskupe jer je „kriza“, kako kruh skoči jer je skočila nafta jer je „kriza“. Mlijeko skoči jer je nafta skočila jer je “kriza“. Kao da krave na naftu idu. I onda se pravdaju troškovima prijevoza. Pa ne voze jedan po jedan tetrapak do svake butige, kvragu! Ako je nafta poskupila par lipa, kako može ona litra mlijeka skočit čitavu kunu? Jadne krave… Ako uopće njih muzu, ne bi me čudilo da to mlijeko izlazi ravno iz laboratorija… Krave ni vidilo.
I to me ljuti. Danas na OSNOVAMA ZAŠTITE PRIRODE cijelo vrijeme drobimo o tome kako što bolje iskoristiti određenu vrstu i omogućiti joj nekakvu crkavicu kako bi preživjela do iduće godine kada ćemo je opet raščerečiti! I to je zaštita prirode??? Ma meni je jasno da ljudi trebaju jesti ali me općenito nervira stav „ljudi na prvom mjestu, ljudi na prvom mjestu!!!“ Ko jebe neku populaciju žaba u nekoj x bari, ma tu se treba dignut poslovni prostor jer su ljudi na prvom mjestu! Odakle nam uopće pravo da se stavljamo na prvo mjesto kad smo toliko mlada vrsta na ovom planetu koji je već preživio pet velikih izumiranja?!
Katastrofa… Što više učim ovu biologiju i otkrivam kakve zločine spram okoliša i prirode je čovjek sposoban počiniti dođe mi da izumim neki virus koji će nas sve pobiti i omogućiti Zemlji da malo odahne…
Da… A onda se probudim… I vidim da ima i lijepih stvari… Iako im se areali smanjuju uslijed fragmentacije staništa, jadne životinjice se bore za opstanak, kao i biljke. I onda me nazove Miško i obojica dođemo do zaključka da treba oživit nekog papu iz doba Inkvizicije da malo „zagrije“ atmosferu. Samo, u današnje vrijeme toliko lomača bi gorjelo da bi se globalna temperatura digla za dvjesto stupnjeva… Ne da ne bi bilo leda, nego bi i zemlja izgorila… Da… Slažem se s čovjekom, treba nas potaracat sve :))))
Idem sad nazad na krevet, jedva sjedim, leđa me sveudilj ubijaju (eto, a kad se tuna zadnji put žalila na bolove u križima???).
Post je objavljen 17.03.2009. u 20:20 sati.