Ništa se drastično sa Caimanima nije desilo.
Jednostavno ... dio smo naše stvarnosti.
Malo se svira.
Takva je ... sadašnjost.
A kakva je budućnost ... jednostavno ne znam.
Znam da smo tu, da smo ... sve uigraniji, makar su se i probe i svirke prorijedile. No ... ponavljam li se ??? ... mi ovo volimo i zato opstajemo.
Privatno ... a i radi općeg stanja ... moja malenkost se zaposlila.
Moram.
Glazba je moja muza no ... mlijeko se dobiva, kako bi današnja djeca rekla ... iz tetrapaka, a ne iz ... muze ili njenih ... atributa. :-)
Pa odoh u "zaposlene".
I, skužio sam ... opet potpadam pod raritete. Kad toliko ljudi dobiva otkaze, ja se zaposlim.
I, zato, radim kao i što band svira - full-gas. Do ... bola.
Pa se malo manje javljam po inernetraznimstranicama.
Kao i u "svakodnevnom poslu" ... i ovdje će opstati samo najjači.
Napisah u zadnjem (ili kojem li već) postu kako mi je čast biti dio ove ekipe.
Je, jer ... svi trčimo za lovom. Sve više ... i manje ... bilo kakvom, ali lovom. I, unatoč tome, ... unatoč umoru ... probe su nam (kad ih imamo) kreativne i optimistične.
Kako caimanu tako i Caimanu - sve prolazi ... ali mi ostajemo.
Doći će opet ... post ledeno doba za glazbu i umjetnost. Di ćemo mi biti ??? ... Ziher u blizini. :-)
Optimizam imamo, optimizam dijelimo.
Svaki put kad ... zasviramo.
Zar ne? :-)
Post je objavljen 16.03.2009. u 19:59 sati.