Jedan bezbrizan vikend.
Budenje, hrpa formula iz fizike nabacanih na papir, zvuk zvona,
spavanje na klupi, vozja liftom
and here we GO!
Da, avantura je počela...
S onim naivnim sjajem u očima krenuh za Samobor
maknuh se od tih zidova i jedno subotnje poslijepodne provela bezbrižno se smješeći, ne bojeći se nikoga.
Bila sam svoja!
Sada ta 4 zida opet me pritišću, i danas dok sam uvidjela koliko sam sretna, zahvalila se sreci
pocelo je...
Ovoga puta stigli su u pakteu
Jedan + jedan gratis= STAFE!
Jejjj
ah...
I tako ja opet sva prestrasena, bez onog osmjeha, sjaja u očima (kojeg će za niti 5, 6 minuta zamjeniti suze)
sjedim između ta 4 zida i postojim...
izvršavajuči svaku naredbu, potvdno klimati glavom; yes My Lady
čekati jutro da pobjegnem, barem na tren od ta 4 zida
Post je objavljen 16.03.2009. u 18:51 sati.