Nakon nekoliko dana pauziranja,jutros sam krenuo na posao.
Ni sam neznam dali mi se išlo ili nije..čas sam si mislio.."ma šta ću tamo ovako tmuran"....
onda sam pomislio"ma idem među ljude,dan će brže proći i biti ću zaokupljen poslom"..
I tako ja dođem i brzinom munje se ušaltao,jer djeca ne mogu i nesmiju čekati
Djeca su čudo i oni čine čuda..ono što oni mogu u duši radosti stvoriti ne može nitko
Ta mala bića su meni olakšala ovaj dan...ma i inače sam ja sretan na svom poslu,ali danas su mi došla kao melem...Nije mi smetao ni plač,ni vikanje ni lupanje..sve mi je..
ama baš sve pasalo
I zato...ŽIVJELA DJECA!
Post je objavljen 16.03.2009. u 17:46 sati.