Marketing
Opet...Šime :)
Vratia se Šime... opet 
Moram Vam priznati koliko mi je god brzo prošao ovaj tjedan u radovima na viksi, toliko mi se činilo dugo, predugo – bez Vas..... naročito navečer kada bi, nakon svih radova, rado došetao o Vas, odmorio se s Vama u društvu....
Vrijeme me baš i nije poslužilo, ali, povremene su me padaline natjerale napraviti generalku u kući ( a i to treba povremeno ) dakle, proljetno, unutarnje čišćenje...obavljeno, radovi u voćnjaku.... recimo 75 % - odokativno mjernje..i znam, voćnjak će mi biti zahvalan ove godine, a ja, nadam se, njemu slijedeće. Bili su to radikalni rezovi a voćnjak sada izgleda vauuuu ... kao šuma strave.. .
No, moram se pohvaliti da sam od prijatelja, agronoma - voćara, dobio čistu peticu za voćnjak i jako sam ponosan na nju. Jedino me malo kritizirao što sam već cvijeće posadio – kao, prerano je, povremeno ima još i mraza... ali, kao što vidite, već se dva tjedna, i uz povremene mrazove, drži fantastično – čak i raste. Malo sam i vrt počeo sređivati dok mi muskulfiber nije dao penjati se na drvo i dok oteklina i bol s noge nije splasnula – što sam zaradio odmah prvoga dana – smotani je krivo smotao noge, zaboravio na jednu i ...hop...gležanj kao jabuka velik, kao šljiva obojen, a bol...uf...
Kiša me omela u planovima temeljitog spaljivanja odsjećenih grana pa mi taj dio ostaje još za vikend. I da, moram se pohvaliti da trimer, iliti flakserica, radi kao luda – zahvalan sam joj na pustoši koju je iza sebe ostavila... a kosilica – e, nju sam pripremio i spremno čeka prvo proljetnu košnju, koja će, koliko mi se čini, za koji tjedan jer, već su i tratinčice izvirile
Sve u svemu, tjedan mi je prošao brzo što se radova tiće, a sporo što se nekih drugih stvari tiče – npr. Neke drage mi ljude nisam mogao čut kad sam htio nego kad sam se malo „prošetao“ do signala, što je sa kljakavom nogom bila prava mala avantura..no, dobra je vijest, moj je operater uskoro najavio pokrivanje i te „crne“ rupe..
I, iako sam se ugodno umorio, odmorio sam se od svakodnevnih tarapana na poslu – iako su se neki potrudili podsjetiti me na njih i hitno mi doći u „vizitu“..no, nisam se smeo....
Jedna tužna vijest vezana uz mog dragog prijatelja podsjetila me da uvijek, kada najmanje očekujemo, ostanemo bez najbližih nam i najdražih ljudi... i to me malo bacilo u razmišljanje koliko malo treba da smo sretni, a još manje, samo sekunde, da se tuga uvuće u naše živote... I htio ili ne, opet sam malo razmišljao o sebi i shvatio – možda stojim na mjestu, možda ne koračam naprijed... ali, ipak...ipak idem naprijed.... jer, samo ne vraćanje na moj poznati, račji, bijeg unatrag, rikverc korak, - put je naprijed..... polako...ali......
Večernje sate često sam provodio u otkrivanju noćnog slikanja koje mi sa starim aparatom i nije uspijevalo....
Uz mjesec koji me nekoliko noći uznemiravao
Našao sam „smirenje“ u noćnom pogledu na moj cvijetnjak
I nešto čemu sam se na povratku kući iskreno i slatko nasmijao, a što me podsjetilo da ću opet, na neko vrijeme, prestat čitat novine, gledat vijesti....predizborna kampanja je počela.....
Pri izlasku iz Velike Gorice, na putu prema Zgb, naiđem na đambo plakat.... crveni sa bijelim slovima slijedećeg teksta... „DOVIĐENJA, gradonačelniče sretan Vam put“ .... i dok sam „prevodio“ ovu nejasnu poruku stotinjak ili malo više metara prolazim pored drugog đambo plakata..“DOVIĐENJA, gradonačelniče, još 10,5 km do vašeg doma“ Nisam siguran da li sam točno popamtio tekst i brojke....jer, bio sam iznenađen, ali mislim da je smisao jasan...lokalni su izbori na vratima a ja, ja ću se preseliti na stranice humora, šala... jer, za to sam siguran da i jesu šale, a naša stvarnost......za nju ni u što više nisam siguran...
Oda "godišnjem" 
Dok sunčeve zrake škakljaju moje lice
Do uha mi dopire prelijepi pjev ptice
Kao da mi melodijom svojom želi reći
„diži se Smotani, pridruži se mojoj sreći!“
Na terasi, još pogleda snena
Shvatih da, konačno, zime više nema
Ptičice što veselo skakuču,
Fazani što galamom svojom preliječu...
Ta slika koja je svakoga dana sve toplija
Boja prirode – sve je močnija
Šuma polako iz sna se budi
Krtica svojem putu žuri
Rupe po travnjaku vidni su znak
I životinje prekidaju zimski san
Uživam u pogledu s terase
U prirodi, barem, nema farse
Upijam sliku, memoriram u glavi
Treba se oduprijeti gradskoj stravi
Svakodnevica opet kuca na vrata
Tek vikendom napunit ću osjetila slatka
No, zima je prošla i sve će lakše biti
Zadovoljstvo proljećem ne želim kriti
Uživam čeprkajući malo po cvijeću
Malo verući se po drveću,
Malo u vrtu reda pravim
A navečer, od ugodnog se umora, u krevet svalim...
Tako mi vikend brzo prolazi
A godišnji novi – već u snu dolazi 
Post je objavljen 15.03.2009. u 23:18 sati.