Mislila sam
na tamnijoj strani šljunka
iščitat ću tajnu, pronaći zemljovid
bezuvjetne radosti
na unutarnjoj strani latice
cvijet ima svoju logiku
hvatanja i prosipanja topline
buđenja i umiranja
u prvim jutarnjim zvijezdama
sanjala sam
udahnut ću svježinu odgovora
odvest će me tamo moje noge
staze će se prikladno uzmicati
Šljunak je ostao šljunkom tamnim
cvijet je prelijepo
zadržao svoje tajne za sebe
samo su me
prve zvijezde jutarnje
budile iz sna
Ostavio si mi ljubičaste oči
oči nenavikle na tamu
prste gladne topline
pitanja bez odgovora
Ostaje mi samo osedlati konja, vranca,
i takva divlja, neobuzdana, nepočešljana,
nestati bez pozdrava i osvrtanja,
s prvim jutarnjim zvijezdama,
kroz polje mojih šafrana...
Post je objavljen 15.03.2009. u 19:39 sati.