Marketing
I've survived somewhere back in time and now... I'll continue to dream...
S cime se suocavam svaki dan...?
Sustavnim unistavanjem moje biti... ovo ja jesam... nikad nisam bila svetica...
Sustavnim ignoriranjem mojih snova... ja zelim sanjati... to je jedino sto je zaista moje...
Sustavnim iskoristavanjem moje ljudskosti... ne želim biti rob... nikad... nikome...
Zivim u okolini gdje ona izgovorena nepostojeca razlika izmedu muskog i zenskog onako predivno hijerarhijski postoji...
U okolini gdje uvijek nekako ja ispadnem dvorska luda i uvijek ja najebem na kraju... jbg...
Moj brat... Braco ... obozavam ga... on je moja podrska, moj oslonac...
I nocas mi je pokazao da je uz mene... Da je uvijek tu spreman braniti me...
Nisam zasluzila nista sto se dogodilo nocas ... I on to zna... I stao je uz mene... Preuzeo je krivnju na sebe...
Moja mama... Imam nesto njezino... Ja sam manipulatorica...
Uvijek cu ljude nagovoriti da ucine ono sto ja ocu i kako ja hocu... Ne ne ponosim se time... Ali da znam iskoristiti to... Znam...
Rekoh, nisam svetica...
Ipak... Dio nje nikad necu imati... Ta njena agresivnost i ta njena sposobnost da zanemari moj svijet i pokusa ga okrenuti na svoje... Ne... Ne dam...
Sinoc sam izasla vanka... Petke provodim s Tecktonikom , subote s ekipom...
Sinoc sam se napila... onako divlje... nikad me nije puklo tako malo alkohola...
Al to je kriva moja prehrana ala ne-jesti-nista-cili-dan-osim-rucka i Nogometasevo "Sime, daj jos turu!"
ah...
Sinoc sam dosla doma ranije nego obicno... pa tek je otkucalo 3ipo nocu...
Jutros sam se probudila popodne (XD) u Tecktonikovoj sobi... deprimirana... ali sretna jer je on tu... pored mene...
što je bilo izmedu?
ajmo u brojevima...
rijeka suza...
mali milijon psovki...
bar 100 uvreda...
nekoliko odbijenih Tecktonikovih poziva...
jedna triska...
nijedan razlog...
ne znam kako je svada s mamom pocela...
ne znam zasto?
jer sam se napila? nije prvi put... i moj brat se napije zesce...
jer sam bahata? ne... mislim da ne ovaj put...
jednostavno ne znam...
brat je kasnio... mozda je to...
ali da... on je musko... on se smije napiti, on smije sto hoce, kasniti, pusiti, imati jedinice, divljati, biti bahat... i opet ce dobiti sto pozeli...
a ja? maturantica, najbolje ocjene, ponasanje u skoli u skladu sa standardima (osim kad poludim, ali profe me vole pa mi prastaju), doma sam prakticki rob, cuvam mladu seku... imam stabilnu vezu...
jbg... divlja sam kad izadem vanka... ne mogu uvijek biti dobra mamina curica i andeo... to nisam ja....
to odbijam biti...
znam samo da te nakon ovoga postujem jos manje...
ovo sam ja i ocu da se to prihvati...
negdje u to glupo doba noci...
negdje kad je vec bilo pocelo svitati...
tu negdje kada sam vec bila umorna od plakanja i svega...
kada mi je trebao dodir i rijec potpore, netko koga volim i ko mene voli zauzvrat... zagrljaj...
Tecktonikov poziv...
njegov glas i utjeha...
tu je bio za mene... uvijek je tu za mene...
sjeo je u auto i dosao po mene... odveo me kod sebe... tamo gdje je sve drugacije i gdje se osjecam sigurno u njegovom toplom krevetu, mraku njegove sobe...
gdje svaka moja maska gubi znacenje i gdje sam happy... (iz vise razloga, ali okey)
tnx dragi...
zbog ovoga te volim jos i vise, znas?
prosle noci vidio se sto je moj zivot... living hell...
i nisi pobjegao, rekao da ti to ne treba u zivotu...
tu si za mene... uvijek za mene...
i to mi tako znaci... o da, znaci! vise nego sto mozes zamisliti...
... tako se nisam htjela danas vratiti kuci...
ali evo me... tu sam...
kad cu se odseliti i hocu li uopce?
ne znam... trebala bih... ali ne mogu Seki biti na teret... mada znam da ne bi bila...
a kakve sam srece.. tek kad odem na faks... daleko odavde... tek onda cu napokon biti ja i pobjeci odavde...
do tad...
... back 2 hell ...
btw sto se tice proslog posta o maturalnoj i to...
ah... jos uvijek je bolna tema...
ali pola puta sam prosla... on ide sa mnom...
druga polovica... ah... 
Post je objavljen 15.03.2009. u 18:23 sati.