Počasni predsjednik SDA i dugogodišnji član Predsjedništva BiH Alija Izetbegović preminuo je jučer u Sarajevu. Zbog svog političkog opredjeljenja i djelovanja bio je dva puta zatvaran. Prvi put u razdoblju između 1946. i 1949. godine, kada mu je, kako navode neki mediji, suđeno kao pripadniku njemačko-muslimanske Handžar divizije, a drugi put u poznatom Sarajevskom procesu krajem sedamdesetih godina zbog objavljivanja Islamske deklaracije. Početkom devedesetih postao je utemeljiteljem i prvim predsjednikom SDA, a na prvim demokratskim izborima u studenom 1990. godine došao je na čelno mjesto u Predsjedništvu BiH. Unatoč činjenici kako je tadašnji zakon nalagao rotaciju među članovima Predsjedništva, Alija Izetbegović ostao je na čelnom mjestu cijeli rat rata, čime je, smatraju mnogi analitičari, izvršen klasičan državni udar.
Domaća javnost upoznala ga je 1991. godine kao neodlučnog političara koji je pokušavao balansirati između srpske agresije i prava Hrvata na vlastitu obranu. Njegovu izjavu «Ovo nije naš rat», izrečenu dok su srpski rezervisti razarali hrvatska sela u istočnoj Hercegovini, mnogi smatraju jednim od glavnih razloga za sve ono što se njegovom narodu dogodilo tijekom rata. Ta Izetbegovićeva izjava ponukala je i političke predstavnike hrvatskog naroda u BiH da pristupe samoorganiziranju jer je bilo očito kako vodstsvo BiH na čelu s Izetbegovićem neće učiniti ništa u zaštiti Hrvata kao - i po tadašnjem ustavu - jednakopravnog i konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini.
Utemeljitelj je i idejni tvorac Armije BiH, a kritičari mu zamjeraju njezinu islamizaciju. Na ključna mjesta u toj muslimanskoj vojsci postavio je bivše oficire JNA, u sustav vojske je ubacio i mudžahedine, čijim je bio civilnim zapovjednikom i idejnim pokroviteljem. Mnogi smatraju kako je sve to bilo glavnim razlogom izbijanja hrvatsko-muslimanskog sukoba. Kasnija stradanja Hrvata u Konjicu, Bugojnu, Doljanima, Uzdolu, Buhinim Kućama, Križančevom selu, Grabovici, Travniku i drugim mjestima potvrdili su Armiju BiH kao islamsku vojsku, a Aliju Izetbegovića kao čelnog čovjeka projekta islamizacije Bosne i Hercegovine. U prilog toj tezi idu i mnogi drugi dokazi, kako na unutarnjem tako i na vanjskopolitičkom planu. Od vojnika Armije BiH pod njegovim su političkim utjecajem nastali borci za «Džihad», a stradali u sukobima postali su «šehidi», odnosno islamski ratnici, što zorno kazuje kako je Armija BiH, prije svega vodila sveti rat za islam, a tek onda za državu Bosnu i Hercegovinu. Na vanjsko-političkom planu BiH je uveo u krug islamskih zemalja, a njegov put, sudeći po posljednjim nastupima u Maleziji, nastavlja i njegov nasljednik u Predsjedništvu BiH Alija Tihić. U razdoblju nakon rata Izetbegović se deklarativno nastavio zalagati za državnost BiH, ali i za opstanak mudžahedina na ovim prostorima te proces centralizacije države, smatrajući svoj narod temeljnim narodom u BiH. Ostao je zapamćen i po izjavama o navodnom dogovoru u Karađorđevu, čiji je krajnji cilj bio pokazati javnosti kako su Srbija i Hrvatska, zajedno s nemuslimanima u zemlji izvršile agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Pritom je redovito zaboravljao naglasiti kako su upravo on i Milošević nudili Hrvatima Zapadne Hercegovine priključenje Hrvatskoj. Zaboravljao je naglasiti i činjenicu kako su upravo Hrvati bili ti koji su uspjeli obraniti jednu trećinu BiH. Također, i činjenicu kako su upravo Hrvati spasili Bihać od sudbine Srebrenice, a redovno je u svojim istupima zaboravljao naglasiti mnoge činjenice koje nisu išle u prilog islamizaciji BiH. Posebice mu se zamjera neujednačen kriterij prema Haškom sudu, po kojem sve zločine nije gledao istim očima ili, narodski kazano, «vidio je balvan u tuđem oku, a trn nije vidio ni u svome vlastitom». Opaka bolest i godine bili su glavnim razlogom, smatraju mnogi, što Izetbegović nije postao haaškim zatvorenikom. No, ni nakon njegove smrti istina o zločinima u Uzdolu, Grabovici, Doljanima, Bugojnu, Buhinim Kućama, Križančevom selu i mnogim drugim mjestima ne smije ostati skrivena, a počinitelji ovih zločina nekažnjeni. Jer, zločin ostaje zločin, bez obzira iz kojih razloga je počinjen. Bio počinjen u ime svetoga islamskog rata ili navodne obrane Bosne, on jednako mora biti kažnjen!
Post je objavljen 07.03.2009. u 13:43 sati.