Marketing
Don't go
Bas se osjecam nekako cudno, tmurno, ljuto, bas cudno.....cudno je to kako ljudi od kojih ocekujete da budu s vama, ne budu, a od onih od koje to ne ocekujete na kraju se pokazu kao pravi prijatelji.....osoba koju sam mrzila, mozda i dan danas mrzim negdje duboko u sebi, pokazala mi se kao prava frendica s kojom mogu pricat o svemu i koja mi je pomogla da shvatim neke stvari, iako to donedavno nisam htjela priznat samoj sebi.....zasto u ljudi uopce tako bezobrazni, ljubomorni, zasto se jednom ne mozemo veslit necemu da se i drugi vesele skupa s tobom? vise ne volim ljudima govorit o sebi, tesko mi izlaze rijeci, toliko su me razocarali, izjeli, razbili srce i dusu, i onda jos gazili po tome.....neznam kome vjerovat, na koga se oslonit, kome dati srce.....
Koliko malo vremena imamo, koliko toga sto nam je u mogucnosti da napravimo svaki dan, odgadamo zbog lijenosti, htjela sam da me nona nauci raditi svoje fuze, svoje sugo, odgadala sam jer sam mislila da ima vremena, na kraju shvatis da nema.....nisam od onih koji ce reci zivi svaki dan kao da ti je posljednji jer mi je to glupo, nema mi smisla ta recenica, al trebamo iskoristit vrijeme za stvari koje zelimo i mozemo napravit.....i sad mi tesko izlaze rijeci.....pusa
Post je objavljen 15.03.2009. u 13:03 sati.