...a meni prije svega leti slika tebe kako nas gledas sa neba....
proslo je godinu dana.
koda je jucer bilo.
jos uvijek nevjerujem i nezelim vjerovat.
i imam osjecaj da cu naletit opet na tog napusenog celavca.
i fali . svima. jos uvijek.
sjetim se prije godinu dana tocno
navecer. st. patricks day. bili su na opatovini. svrsen trnutak vidjet ih zajedno.
ekipa kakvu bi svi htjeli. savrsen dan
u 4 ujutro zove buraz ana ubili su franu.
ne vjerjuem normalno da nevjerujem pa vidla sam ga par sati prije. koji se kurac zajebavas s tim. ne ana ubili su franu. tisina
suze. nevjerica.
sprovod. preljep sprovod. prerano nas je napustio.
i nekad zaboravim skroz na sprovod. il zamislim da to nije bio njegov sprovod. i jos uvijek imam filing da je tu i da cu ga vidjet u zutim na klupici. il negdje u kvartu. i zazujim gro puta. zazujim da je pele frano. onda se opet sjetim da ga nema. il kad vidim malog matiju. slika frane u glavi.... i jos uvijek neznam sto se tocno dogodilo i bojim se saznat bojim se pitat. nemogu zamislit taj kaos. nezelim znat.
nadam se da mu je gore bolje i da nema takvih ljudi....i gore cemo se vidjet. i upoznat cu te bolje jer tu nisam stigla.i znam da frano nezeli da budemo tuzni. ali tesko se pomirit s tim da ga nema i da ga nema zbog nekog debila koji je odlucio izbost ga nozem do smrti....
frano nikad te necemo zaboravit. r.i.p
............slike našeoskih osmjeha su mi na pameti.....
Post je objavljen 15.03.2009. u 11:38 sati.