Moj angele, zasto me slomiš, a volim te?
Moje srce za tebe kuca, i posljednji dah
poklonila bih tebi... Angele moj mali.
I mnogo prošla i svega vidjela, ti bar znas
kako boli kad vidiš, a nemožeš pomoći osobi do koje ti stalo!
Sad mi ostao trag na vratu, i sječanje na tvoje oči
mnogo bola dobila , proklela i sve zbog tebe!
Da znam sramim se zbog tih rijeci, jer neznam da mrzim
i pored svega volim te moj angele,
slatki angele u mojem srcu te nosim
a srce želi da te zaboravim...
Da ne ljubiš me i sa novom zorom da odlaziš,
često raniš me kao da trn od ruže,
zabio si mi u srce bol,
svaki taj ubod trag ostavlja
ožiljak veliki koji ostat ce!
Ali želim da znaš da ti u njemu spavaš,
da uspomene na tebe čuvam,
to su slike koje spremam u sebi
i nikad te necu zaboravit angele!
Da bar mogu reci: "Ne volim te",
ali lagala kada sam ti šapnula...
Idi bolje je to za nas oboje angele,
da bar skupim snage za pismo
u kojem bi bile rijeci posljednje :
"Zbogom angele sto usne požudne
ljubio i u zoru novog jutra izgubio
zadnji put si mi ranio dušu moj angele!"

Post je objavljen 15.03.2009. u 11:12 sati.