Pregled posta

ORIGINALNOST I PLAGIRANJE UNIFORMI

Sami ste potegli temu u komovima koja je izuzetno bitna za HMS, ali i mazoret ples uopce. Temu cemo razviti no upozoravam vas DOZVOLIT CU SAMO KONSTRUKTIVNU RASPRAVU BEZ UVREDA I OSOBNIH PROZIVANJA. Primjeri se mogu davati, ali ne opcenite (kao XY je kopija WZ) nego na konkretnom primjeru kao što je: identican je element X, Y, Z... što je 50% sličnosti uniforme sa W.

DEFINIRANJE UNIFORME
Pravilnik EMA-e definira odjecu mazoretkinja kao kostim koji ima impresiju uniforme. I to je jedina formalna definicija. No, neformalno se smatra da osim uniformiranosti (jer i dresovi nogometaša su uniformiranost, no ne i uniforme) uniforma mora sadrzavati pojedine elemente koji je cine uniformom i razlikuju od kostima drugih plesnih oblika. Ti elementi su:

- kapa
- sako i suknja ili haljina
- cizme, osim za kadetkinje i djecje sastave gdje se to ne smatra primjerenim pa se najcesce koriste laganije tenisice ili cipele
- tradicionalni elementi (vezovi, pletovi, štik, oznake, grbovi, natpisi), sa izrazenim tradicionalnim obiljezjima
- elementi lokalne sredine (boje gradova, oznake grbova, specificnosti lokalne uniforme ili odjece...)

OSNOVNE POGREŠKE
Velika je pogreška da da neki kontinentalni sastav ima klasicno mornarska obiljezja ili obratno, a sto se dešava.

Pogreška je i prevelika suvremenost (npr. Pula), kao i ne isticanje odlika uniforme. Nazalost, neki timovi smatraju da obican kaputic sa djepovima i gumbima znaci uniformu. A što nije tako. Pogleška je i zastarjelost dizajna uniformi pa se čako kape (neki ih pogrešno zovu degolke ili "lonci") smatraju zastajelima. Cesci su zastarjeli dizajnerski oblici krojeva sa prezastarjelim obiljezjima. Moda u uniformama se mijenja kao i u svim drugim plesnim oblicima (npr. u standardnim plesovima moda je prije nekih 15 godina bila široka lepršava haljina sa nojevim perjem, dok je danas to potpuno neprihvatljiva opcija). Dakle tu treba napraviti razumnu mjeru izmedju obveznosti tradicionalnosti i osuvremenjavanja uniforme.

Velika pogreška je i neprakticnosti uniforme. Tako neki sastavi još imaju admiralske epolete radi kojih ne mogu raditi pojedine elemente tehniciranja sa štapovima (npr. rolove ispod pazuha, oko vrata, štapovi zapinju u velikom broju bacanja i drugih tehniciranja...). Nazalost iz istog razloga rade se i temeljne pogreške preprakticnosti uniforme, pa sastavi "zaborave" da preširoka unifoma znaci prakticnost, no i vrecast oblik zbog cega djevojke izgledaju nezgrapno, muskobanjasto, debelo i vrlo neukusno. Svakako ne zenstveno. Pa i vojna zenska uniforma je strukirana, zar ne?

Velika pogreška je i cesta promjena dizajna uniformi te boja uniformi. Vrbovecke mazoretkinje su bile strasno popularne i sve do 1995. sve ostale mazoretkinje su za njih bile "male bebe". No, cesta promjena boja rezultirala je da publika nije povezivala tim sa uniformama, tj. cinilo se da svaki puta plese neki drugi tim. Oni su doslovce iz korijena mijenjali boje i dizajn pa je do sada poznato nekih 7 razlicitih boja Vrbovackih mazoretkinja. I ne samo da su izgubile popularnost, nego su potpuno nestali sa mazoret-scene. Promjena dizajna uniformi mora pratiti liniju prošle uniforme. Što je najtezi zadatak za dizajnera. Jer kada mu kazete "Ja bi nešto novo, zenstvenije, ljepse, ali da podsjeca na staru uniformu i da bude prepoznatljiva” svaki dizajner dobi slom zivaca.

PLAGIRANJE UNIFORMI
Posljednja pogreška je kopiranje brendiranih boja i plagiranje elemenata originalnih uniformi. Izgovor kako neki sastav ima upravo iste boje grada kao i poznat sastav je vrlo loš jer se tako nešto moze izbjeci i unutar istih boja (vaca naglasenost pojedine boje, izbjegavanje jedne boje, isticanje druge isl.). Primjerice Tivatske mazoretkinje "Teodo" doslovce su preslikale kombinaciju boja Zagreba i time stavile u ozbiljnu konfuziju suce i publiku. To nije dobro ni za Teodo ni za Zagrebacke mazoretkinje. Teodo se izblamirao, a ljudi su pitali "što se to desilo sa Zagrebom", aludirajuci na lošiju izvedbu uniformi, ali i manje kvalitetan ples. Naglašavam da je ovo vrlo loš marketinški potez u kojem pojedini tim misli da ce ih ljudi poistovjetiti sa postojecim brendom, a što ce im pomoci u napretku i probijanju (“gle, gle, ove smo vidjeli na televiziji”). Loše! Desit ce se upravo suprotno. A za tako cim nema potrebe. I mazoretkinje Hrvatske Kostajnice imaju iste brendirane boje, ali su isticanjem svjetlo plave boje napravile bitnu distinkciju. Dobro i pametno. Mazoretkinje grada Osijeka npr. imaju takodjer brendirano royal plavu boju u svom gradu, no istakli su bijelu kao osnovnu boju (jedna od boja grba i zastave) uz pojedine plave nijanse, uz uporabu zlatne koja je minorna boja na njihovom grbu. Bravo!

Daleko veci problem je kradja dizajna. Mislim da u Hrvatskoj nema previse potpunog plagiranja. Uzimaju se pojedini elementi no direktne kradje nema. Kada je Zagreb lansirao novu kapu jasno su naglašavali “sad ce svi to plagirati”. I bilo je tako. 80% timova u roku od 5 godina napravilo je identicne kape (drugacija kombinacija boja ili postavljanje pleta ne znaci da je to bitno drugacija uniforma). Cak je tu bilo i ozbiljnih nelogicnosti. Pakoštane su npr. imali izuzetne kape (casnicke mornarske) koje su im bile specificne i zastitni simbol. Dakle imali su nešto originalno, a uzeli su rješenje koje ima 80% timova. Isto tako je bilo i sa natpisom “ZAGREB” + grb na ledjima koji je u roku od 3-4 godine osvanu na velikom broju timova. Zašto ne na suknjama (bilo bi to vrlo originalni i bitno vidljivije, te atraktivnije za publiku), na prednjoj desnoj strani (poput vojnih uniformi i oznaka), na rukavima... Nikome nije palo na pamet napraviti tako što. Nikome cak nije na pamet bilo napraviti natpis ispod grba ili na drugaciji nacin (npr. u struku).

Po meni jedini ozbiljan plagijat uniformi je kopiranje uniformi Rovinja od strane Ugljana. Ovdje se radi o plagijatu sa drugacijim bojama. Rovinj ima vrlo originalne uniforme, cak sa puno premalo elemenata uniforme, a plagiran je kroj, kombinacija boja (ne govorim o samim bojama nego o rasporedu istih), nedostatak tih tradicionalnih elemenata uniforme, nacin kopcanja...


LOKALNI ELEMENTI
Ne treba cuditi sto su neki elementi pojedinih unformi slicni. Logicno je da na uniformama Sredisnje Hrvatske timovi uporabljaju specificnu cizmu Bana Jelacica. Iako i ovdje imam rezervu jer neki sastavi imaju svoju specificnu cizmu (folklorunu, jahacu, velikašku, lokalnih vojnih postrojbi...), ali su iskoristili cizmu Bana Jelacica iako imaju lokalnu specificnost. Logicno je i da se koristi Habsburski (Austrijski) vez sa suzicama na kraju i karakteristicnim pletovima obzirom da je pod utjecajem Austrije takav vez bio na velikoj veciji uniformi u Središnjoj Hrvatskoj. No, i opet, zasto to koriste oni koji imaju karakteristican vez sa tradicionalne nosnje, odjece ili uniforme.

Isto tako karakteristicno je za Istocnu Hrvatsku element Ugarskog pleta (sa trolistom na kraju) u svim mogucim podkombinacijama. Ovaj plet uporabljao se i u Sredisnjoj Hrvatskoj, prvenstveno na velikaškoj odjeci, no i na nekim uniformama (poglavito iz vremena Ugarske dominacije). Šteta što se taj plet više ne iskorištava poglavito u Slavoniji.

Za primorje i Dalmaciju karakteristicna je mornarska uniforma koja se, nazalost ne koristi dovoljno. Steta! To je vrlo karakteristicno i ekstremno efektno.

KAPE – OGROMAN BROJ LOKALNIH OBLIKA KOJI SE NE KORISTE
Kapa je najistaknutiji element uniforme, a u Hrvatskoj se razlikuje nekoliko specificnih kapa:
- mornarska (regrutska i casnicka)
- dalmatinska i licka tokica
- čako kapa (degolka, cilindri, “lonac”) u nekoliko oblika
- zenski vojni šešir
- škrlak Sjeverne Hrvatske
- Slavonski šešir (ravnog oboda)
- kao i neki posebni lokalni šeširi (npr. Šestinski škrlacek, Sinjska šubara, Kapa Moreške...).
Nažalost vrlo su rijetki pokušaji stiliziranja ili korištenja tih kapa. U prvom redu 80% sastava koristi zenski vojni šešir. Zašto? Cestitam Biogradu i Ninu na korištenju lokalne tokice, Gospicu na lokalnoj lickoj kapi, Sinju na šubarama, Belcu na šklakima, te još nekim sastavima na uspješnom korištenju lokalnih oblika šešira. Šteta da se to ne koristi jer je to najjednostavnije i specificna lokalna odlika. Tu je stvarno i istinski glupo ne iskoristiti lokalnu specificnost jer je to najjednostavnije iskoristiti. A drugacija, lokalna kapa je najefektniji element originalnosti uniforme.
Nazalost, neki koriste elemente koji nemaju veze sa hrvatskom tradicijom, sto se posebno ogleda kod kapa. Pulske bejzbol kape, beretke, ceske vojne kape i slicni pokusaji svakako nisu u duhu nase tradicionalne uniforme. Cekam dan kada ce netko doci sa indijanskom perjanicom poglavice uz napomenu da su indijanci bili ratnici (vojnici) i da je to bilo njihovo pokrivalo za glavu.

NIJE DOSTATNO SAMO PROMJENITI BOJE I RECI TO JE DRUGACIJA UNIFORMA
Nazalost puno je previse kopiranja, pa sastavi malo promjene doljnji dio sakoa i boju te misle da time imaju drugaciju uniformu. Time u prvom redu rade sebi najvecu stetu. Jer nitko im na koncu nece prepisati odlike nekog drugog tima (u stilu “a vidio sam ja njih na televiziji to su one XY, koje su stvarno dobre” iako se radi o drugom timu). Cim vide ples i koreografije takvog tima donose sud, i više nije bitna predrasuda. Ako ste bitno losiji nece vam pomoci kopirani dizajn. No, odmoci ce onom tko je bolji ili puno bolji jer ce ljudi reci “e kako su prije neki dan XY bile lose” iako to u stvarni nije taj tim.
A tako je malo potrebno kreativnosti i volje da dobijete lokalnu specificnu uniformu koje ce biti vaša i samo vaša, na koju cete se ponositi i koja ce vas uciniti poznatim i prepoznatljivim.

ORIGINALNI PRIMJERI
U ovim dobrim primjerima navodim samo originalnost ne i uspješnost uniforme.

PULA (originalno, no i malo presuvremeno)
VARAŽDIN (danas vec zastarjelo, no vrlo originalno)
NIN (bravo)
OROSLAVJE (lajbek je odlican lokalni element, no premalo zagorskih pletova i škrlak je ekstremno specificno lokalno obiljezje a nema ga)
PAKOŠTANE (stare uniforme, ne i nove jer su izgubile lokalne elemente)
BELEC (odlicna lokalna, zagorska specificnost ukljucujuci i odlicnu stilizaciju škrlaka)
GOSPIC (malo zastarjelo, no vrlo lokalno ukljucujuci kapu i vezene ukrase)
ROVINJ (malo premalo elemenata uniforme no izuzetno originalno)
ZADAR (meni osobno preklasicno, no masa sudaca je odusevljena, svakako lokalno specificno mornarski i originalno)

Za kraj naglašavam da ništa od gorenjih primjera ili navoda nije imalo za svrhu uvredu ili isticanje pogrešaka, te nikakve zle namjere. Iskreno! Svrha je pomoci svim timovima da nauce na greškama. Stoga nemojte sada galamiti na svakom konkretnom primjeru, nego dajmo krenimo sa konstruktivnom i pametnom raspravom kako bi svi zajedno iz toga izvukli zakljucke i poradili na originalnosti radi boljitka mazoret plesa.

Post je objavljen 15.03.2009. u 00:47 sati.