Marketing
O kavi (kod nas)
Nekako se već dugo vremena spremam napisati post o kavi u Hrvatskoj ali zbog moje ljenosti (ne zbog obaveza) nikako da napišem nešto smisleno na ovom blogu kojeg sam ostavio evo, sad će biti tjedan dana, bez teksta. Ako budem bio otac kakav sam i bloger loše će da mi se piše.
Sve je krenulo sa današnjim Novom Listu koji mi je privukao pažnju sa člankom o jednom baristu koji se priprema na odlazak na Svijetskom prvenstvu barista što će se održati 16. do 19. travnja u Atlanti (SAD). Tomislav Mrdeža, hrvatski šampion u pripremanju kave, uoči Svijetkog prvenstva kaže: "Četiri stvari koje čine kvalitetnu kavu su aparat, mlinac, kava i ruka barista, koja ipak ima najveći utjecaj".
Neka ti bude sretno Tomislave jer ako ameri probaju kavu koju pijemo ovdje svakog dana mislim da ćeš ispast radi trovanja.
Naime, ovo je post o odvratno lošoj kavi koje imamo prilike pit po kafićima u Hrvatskoj i o njihovoj besramno visokoj cijeni.
Život u Italiji ima mnogo specifičnosti kako dobrih tako i loših ali taj neki osječaj za neke stvari poput doručka ili kave prije posla je na zavidnom nivou nasuprot našeg. Tamo je ispijanje kave jedna vrsta rituala, dobar način da se započne dan i da se krene na posao. Bijela kava (latte macchiato) koju ja naručujem (nona mi ju kuha od malena a od navika je teško pobjeć pogotovo ako su fine) i brioche sa kremom, čokoladom ili marmeladom (a ima i bez ičega) su jedan od razloga zašto mi nije teško ustati iz postelje i krenuti prema faksu. Utoliko još više cijenim sav taj mali vrijedni ritual kad pomislim na grozni napitak koji naručujem kad sam u Rijeci.
Ne razumijem samo u čemu je problem sa našom i njihovom kavom. Radi li se o sastojku ili stručnosti osoblja? Kako to da mi nije nimalo teško zapalit cigaretu nakon takve grozne splačine a kad odem u bar kraj zgrade od moga faksa takva mi pomisao (da poremetim odličan spoj koji imam u ustima) nikako ne pada na pamet.
I zato sam ja odlučio bojkotirat kavu u Hrvatskoj. Zaista mi nema smisla davati od 7 do 12 kuna radi kikere kave koja me ostavlja devastiranog. Sjećam se te jedne scene u gradskoj kavani u Dubrovniku kad su mi gnjusnu kafu naplatili 16 kuna! Ja sam u tom trenutku mislio da mene netko zajebava.
Zato kad sam u Rijeci kavu pijem samo isključivo po kućama jer zaista nema smisla naručit nešto tako skupo a tako lošeg okusa. I zato drugovi i drugarice nemojte pit u Italiji kavu ako kanite ostat živjet u Lijepoj Našoj.
Kava bi trebala biti užitak, poput dobrog vina, poput fete dobrog sira, nešto zbog čega ćeš na trenutak zaklopit oči i zaboravit na trenutak di si i usredotočit nepce na okus. Umjesto da pijemo fundaču.Eh da, skoro zaboravih, i nisu mi jasni ljudi koji bacaju novac u kavomatu. Bo.
Zato jedva čekam utorak kada ću u 9 ujutro izgovoriti sljedeće riječi: "un latte macchiato e una brioche alla marmelata per favore". I dok budem imao brkove od odlične pjenice sa užitkom ću razmišljati o vama drugovima koji se trujete groznom kafusinom tamo negdje iza dve granice.
Baš sam zao.
ps. ja bi htio da mi netko pokloni bakrenu džezvu kakvu sam vidio u jednom bosanskom restoranu pa da si spravim pravu tursku onako u kompaniji sa jednom šljivovicom. Uf, sline mi cure.
Post je objavljen 14.03.2009. u 19:08 sati.