Ne mogu te više gledati kako se mučiš i razmišljaš što da odlučiš a ovom slomljenom srcu ne daješ radost koju zaslužuje!
Ne želim da te optužujem, ne mogu više izdržati i čekati ruku da pružiš kao da očekujem da mi se odužiš za nešto što dužna nisi!
Pobogu, pa to si ti, ista ona koja mi je život uskomešala, koja je moje misli pomiješala. pa sada čekam, čak i sebe nijekam, čudno se ponašam i obnašam ono što nikad nisam bila!
A tako bi htjela da mi se prepustiš, da me osjetiš i konačno budeš MOJA, ali i pomalo svoja, ako bi to htjela....
Post je objavljen 14.03.2009. u 15:30 sati.