Pregled posta

Tamo gdje car ide pješice

Gledala sam neke slike sa Sicilije i vidjela sam da sam slikala dva wc-a u kojima sam bila. Naime, palo mi je na pamet tijekom dotičnog putovanja da bih mogla ovjekovječiti ta mjesta koja su zapravo neizostavan dio našeg života, a na putovanjima upoznaš kroz njih cijelu jednu novu dimenziju dotične zemlje. Odustala sam od nauma, al te dvije slikice su mi ostale. Pa hajmo redom.

Za početak mala informacija. Wikipedia kaže da su najstariji pronađeni toaleti na lokalitetu Skara Brae (Orkney, Škotska) i datirani su u razdoblje 3100 – 2500 g. Pr. Kr.

A i ovo je jedan zanimljiv citat isto sa wikipedije (prema Teresi et al.):

Dakle, budući da moramo zadovoljavati osnovne fiziološke potrebe, toaleti su prijeko potrebni. Razvojem civilizacije i povećavanjem svijesti o higijeni i dovodeći ju u korelaciju sa raznoraznim bolestima, ljudi su shvatili da ne mogu baš kakati tamo gdje i papaju. Budući da smo danas prilično svjesni važnosti higijene (ne bih sada ulazila u detalje koliko tko prakticira pranje i kupanje, jer bih mogla još 5 stranica napisat) moglo bi se reći da smo po tom pitanju vjerojatno na vrhuncu razvoja. No dal' je to zaista tako? Kao što kaže ovaj striček tu gore u ovom engleskom tekstiću, visokoj kvaliteti sanitarnih uvijeta u gradu Mohenjo – Daro mogli bi zaviditi mnogi dijelovi svijeta danas.

Putovala sam prilično za svoje godine, i vidjela poprilično wc –a i higijene koja se u dotičnima provodila. Od onih koji nikad nisu vidjeli Domestosa do onih koji su bili neočekivano čisti.

Mojih TOP 5 najgorih:

5. Toalet na Siciliji u jednom malom gradiću kraj Siracuse – nije taj wc bio prljav, dapače, jedan od čistijih, ali je bio toliko malen da je to naprosto strašno. Nije imao niti 1m kvadratni, ako i toliko. Strašno nešto. Kako netko malo jače građe uspije tamo išta obavit, nemam pojma.

4. WC negdje u nekom Autogrillu između Rima i Napulja – kada sam prvi put išla na Siciliju sa dramskom grupom u srednjoj, onda smo busom putovali. I negdje smo tako stali, neki Autogrill je bio u pitanju. Uglavnom, na podu nisu bile pločice nego rešetke i ispod je sve bilo mokro i puno vode, valjda odvod ili nešto tako. To je bilo toliko prljavo i smrdljivo da je to bilo strašno.

3. Toaleti u Grčkoj – ne znam koliko ste upoznati sa kanalizacijskim sustavom Grčke, ali sad ću ja vama napisati zanimljivost koja se ne može pročitati u vodičima. Naime, tamo se wc papir ne smije bacati u školjku jer pazite sad ovo – imaju preuske cijevi! Dakle pipili ili kakili wc papir morate baciti u kantu za smeće. I svuda pišu obavijesti da se papir ne baca u toalet. Čak i u hotelima je ista situacija. Apsolutno svuda. Kada sam ja to prvi put vidjela, nisam mogla vjerovat da tako nešto uopće može postojati, al eto, postoji. Naravno nisam to prakticirala, ma briga me da se iza mene sve poplavi, ja to nisam mogla radit. I da ne pričam naravno da je smrad neponovljiv.

2. WC negdje u Austriji ili Njemačkoj – ne sjećam se više. Vraćala sam se iz Münchena sa frendicom, vozile smo se autobusom. I na povratku smo stali u nekom mjestu i wc je bio oduran. Iako je bio čučavac, koji priznajem na takvim mjestima bolje odgovaraju, bio je prljav sa svih strana, pun wc papira i naravno smrad je bio oduran.

And the winner is:

1. WC u San Marinu – definitivno mjesto koje mi je ostalo u sjećanju kao najodurnije. Što zbog ubitačnog smrada, što zbog ubitačne prljavštine. Vraćali smo se sa maturalca iz Grčke i na povratku smo se zaustavili da razgledamo San Marino. Naravno na takvim putovanjima gdje si dio kolektiva moraš hvatati svaku priliku za pražnjenje mjehura jer tko zna kad će se iduća pružiti. Taj wc je bio u sklopu nekog dućana blizu parkirališta gdje nam je bio bus, mislim da sam čak nekakav magnetić tamo kupila, ne sjećam se više davno je bilo. Paradoks cijele situacije je to što je postojao prozor sa kojeg se vidio prekrasan pogled na okolni krajolik, budući da je San Marino na brdu. Ali svejedno, ovo mjesto je definitivno pobjednik.

To je mojih top 5 najgorih. Top 5 najboljih ne bih mogla napisati, zato što se stvarno ne sjećam, jer samo mi ovakva katastrofalna mjesta ostanu u ovakvom sjećanju, tj. trajno se urezuju u moje pamćenje. Iako generalno mogu reći da su sjeverno (Austrija, Njemačka, Danska) te prostorije čistije, nego npr. u Italiji ili Grčkoj. Ali naravno, to ne mora biti pravilo.

I za kraj slikica jednog poljskog wc – a. Nisam bila unutra, ali kad sam ga otkrila baš mi je bilo smiješno, jer stvarno dugo nisam tako nešto vidjela.



A vi? Kakva su vaša iskustva? Sjećate li se najgoreg takvog mjesta na kojem ste bili?


Post je objavljen 14.03.2009. u 00:44 sati.