Vratila se jučer iz Lovrana.
Ujedno i dobro i loše raspoložena.
U tri dana boravka tamo nastali su brojni utisci,
doživljaji, poznanstva, ali i jedva podnošljivi bolovi.
Previše je toga da bi se sve to ovdje izreklo.
Smrskan prednji menisk, stražnji napuknut,
potpuno potrošene hrskavice, potrgane tetive
i ligamenti, zgrušana krv među zglobovima.
Jedan dio toga su prekjučer riješili.
Rekonstrukciju ligamenata, presađivanje tetiva
i hrskavica obavit će u drugom zahvatu.
I dobro.
/sve će biti dobro./
[hvala Bogu na Voltaren Rapidu, kažem ja.]
Od svega toga što je doktor izgovorio u jutarnjoj
viziti u 15 do 8 jutro nakon operacije, glavom mi
je najviše tutnjala rečenica
"Nećeš više moći trenirati rukomet."
Drago mi je što ju je hladno izgovorio, pa sam i
ja tog trenutka, u sobi broj 16, 10 do 8 ujutro,
uspjela, barem na tren, ostati hladna.
..the spirit carries on...
Spasili su me moji.
I on, pogotovo on. /Ljube, ljudim te./
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 13.03.2009. u 21:46 sati.