MUKA ISUSOVA I PLAČ BL. DJEVICE MARIJE
Poslušajte braćo mila,
gorku muku Gospodina,
Isukrsta, Božjeg Sina,
koju rado za nas prima.
Majke Božje čujte tužbu,
s njom činite plačnu družbu.
Koje duše u zlu plove,
ona sve ih na plač zove.
Zove duše Bogu mile,
da zajedno s njom procvile.
Kad je Isus večerao,
nam za hranu sebe dao.
U vrt pođe da se moli,
svome Ocu da govori.
Juda ode iskat pomoć,
da Isusa izda obnoć,
Jer po danu nije smio,
strah od mnoštva njega bio.
Na molitvi Isus staše,
kad se vojska približaše.
Krvlju se je tad znojio
jer je mnogo On trpio.
Anđeo s neba k Njemu dođe;
pokrijepiv ga opet pođe.
Kada Isus bi pokrijepljen,
s voljom Oca bi sjedinjen.
Eto Juda s vojskom dođe,
prema vojsci Isus pođe.
Kad im reče : '' KOG IŠTETE?''
- udariše svi na pete.
Pokaza im svoju krepost,
al na njima bješe sljepost.
Cjelovom Ga Juda izda,
u židovske ruke prida.
Kad se Juda s Njim pozdravi ,
navališe kao lavi:
navališe oružnici,
pobjegoše učenici.
Izmučiše Njega jako,
vezuć ruke naopako.
Odatle Ga povedoše
i Ani Ga dovedoše.
Kad te vijesti Gospa čula,
od tuge je protrnula.
Strašna groza na nju dođe,
britki mač joj srcem prođe.
Potamni joj lice suzno,
za Isusom plačuć tužno.
Pođe k Ani sa sestrama
polivši se sva suzama.
Al je u dvor ne pustiše,
jer u dvoru Isus biše.
Stojeć vani Majka čuje
kako mnoštvo Krista psuje.
Jedan dignu tad desnicu,
da Isusu zaušnicu.
Kad to začu tužna Mati,
poče suze prolijevati.
''Ajme! Sinko željo moja,
tužna li je Majka Tvoja,
nemilo Te sinko more,
dokle mi te ne umore!
Ajme! Juda nesretniče,
ti prodade Meštra svoga,
zlim židovima Sinka moga!
Što ti skrivi moj Sin mili,
te me tako ti ucvili ? ''
Netom Gospa riječ izusti,
iz dvora se narod pusti.
Prije nego u dvor dođe,
hitro Isus svezan prođe.
Odahnut Mu ne dadoše,
dok Kaifi ne dođoše.
Sad počeše na nj huliti
i još krivo svjedočiti.
Sav je narod Njeg' psovao,
al' je Isus šuteć stao.
Usta Kaifa te ga pita,
jel On Božji Sin zaista.
Isus usta tad otvori
i ovo mu odgovori:
'' Rekao si dobro i sam,
jer Sin Božji pravi jesam !''
Kad Kaifa razumio,
zlo je tada naumio.
Razdere skute svoje ljuto
i zagrmi glasom kruto:
'' NE IŠTITE VEĆ SVJEDOKE,
NE ČUSTE LI OVE PSOVKE ? ''
Kad Židovi razumješe,
svi iz glasa zavapiše:
'' NA SMRT NJEGA SAD VODIMO
VIŠE VRIJEME NE GUBIMO! ''
Tako glasno svi rekoše
i k Pilatu tad pođoše.
Na obraz mu svi pljuvahu
i Pilatu govorahu:
'' SUDI DA GA UMORIMO,
JER GA KRIVO NALAZIMO! ''
Al' je Pilat uvidio
da je Isus nevin bio.
Jer smrt traže zlobni ljudi,
nije htio da ga sudi.
K Irudu ga Pilat šalje
da mu Irud sudi dalje.
Kad dođoše pred Iruda
on zaželje vidjet čuda.
Mnoge riječi govoraše,
al' Isus šuteć staše.
Tad se Irud rugat stao
te Isusa ludim zvao.
Odjeću Mu bijelu stavi
i Pilatu Njeg' otpravi.
Odatle Ga izvedoše
i Pilatu dovedoše.
Pred Pilatom buku stvore
i ovako progovore:
'' O Pilate, sad ga sudi
te nas više ti ne trudi !''
Pilat poče tad misliti
kako će ih umiriti.
Želeć' puku ugoditi
dade Njega bičem biti.
Tu ga biše mnogo ljuto,
privezana stupu kruto.
Krv Ga svega oblijevaše
i po zemlji tecijaše.
Pred dvorom je Majka stala
te žalosno uzdisala:
'' AJME! SINKO , DUŠO MOJA,
TUŽNA LI JE MAJKA TVOJA.
ČUJEM SINKO GDJE TE BIJU,
NEVINU TI KRVCU LIJU.
ALI TUŽNA TVOJA MATI
NE MOŽE TI POMOĆ DATI.''
Od stuba ga odvezali,
i po dvoru potezali.
Tad trnovu krunu staviše,
na Glavu mu postaviše.
Nabiše je sa svih strana
Da mu dođe do moždana.
Sav mu obraz krvav biše,
ne može se reći više.
Pokaza Ga Pilat puku
uhvativ Ga sam za ruku.
Da ga vide okrunjena,
po svem Tijelu Izranjena.
Ne bi li se ukrotili
te Ga na smrt ne prosili.
Oni većma vapijahu:
Propni Njega govorahu!
Ako Njega ne pogubiš,
Cesarovu milost gubiš.
Jer On sebe Kraljem zove
i zakone daje nove.
Kad ću Pilat prijetnje puka
spopade ga strah i muka.
On se umi tada vodom,
opra ruke pred narodom.
Kada Pilat opra ruke
reče da ga minu muke:
'' Kad na moju sada nebi,
propnite Ga vi po sebi .''
Nalazim Ga bez krivine,
nije pravo da pogine.
Čist od krvi hoću biti,
koju ćete sad proliti.
Nit uzimam na se toga,
KRV ČOVJEKA PRAVEDNOGA.
Tad Židovi ustadoše
i Pilatu svi rekoše :
'' Krv Njegovu mi primamo
svrhu djece uzimamo.''
Blizu šesta ura biše
kad Isusa osudiše.
Osudu Mu tada stiše
pred svim pukom navijestiše.
Konopom Ga pak vezaše
i Križ teški nosit daše.
Puk je za Njim sav hodio
Vidjeti Mu smrt je htio.
Za Njim ide tužna Mati
gledajući kako pati.
Kad Marija Sinka zgleda,
studenija bi od leda.
Padne pred Njim tu cvileći,
Sinu svome govoreći:
''STANI SINKO DUŠO MOJA,
ŽALOSNA JE MAJKA TVOJA.
NEK' TE VIDI TVOJA MAJKA
NA ČAS OVAJ OD RASTANKA.''
Isus tada progovori
svojoj Majci odgovori:
'' O PREMILA MAJKO MOJA,
VELIKA JE ŽALOST TVOJA.
ALI PUSTI NEKA TRPIM,
NEKA MUKOM SVIJET OTKUPIM.''
Majku od Njeg' razdijeliše
i još više rascviliše.
A Isusa povedoše
i na mjesto dovedoše.
Kalvarija što se zvaše,
gdje puk skupljen sav bijaše.
Na Križ su ga tu pribili,
i sve rane povrijedili.
Proboli Mu ruke, noge,
zadali Mu boli mnoge.
Ponoviše Njemu rane,
krv poteče na sve strane.
Kada Gospa dođe blizu,
nađe Sinka već na Križu.
Od tuge je sva uzdrhtala,
uz Križ ruke uzdizala.
''PRIMI SINKO NA KRIŽ MENE,
NEK' I MOJE LICE VENE !
VIDIM SINKO DA SKONČAVAŠ,
TUŽNU MAJKU KOM OSTAVLJAŠ?
Isus Majku kad slušaše,
veću muku tad imaše.
I vidjevši da se muči,
Ivanu je preporuči:
''EVO TI IVAN MOJ PREDRAGI,
NEK' TI BUDE SINAK BLAGI !
A TI BUDI NJEMU MATI
I SINOM GA POČNI ZVATI ! ''
Tad Ivana Majka prima
kao milog svoga Sina.
Od tog časa Marijina,
postali smo mi svojina.
Naša dobra mila Mati,
dostoji se Gospa zvati.
Isus tada vapijaše
i na Križu pit iskaše.
Spužvu octom napuniše
pa Isusu pit pružiše.
Kad okusi ne htjede piti,
nego Ocu govoriti:
'' TRUD I MUKU SAM SVRŠIO
I GREŠNIKE OTKUPIO .
SAD TE OČE MOLIM DOSTI,
TI OVOME PUKU PROSTI.
ŠTO MI ČINE SAD NE ZNAJU,
DAJ IM MILOST NEK SE KAJU.
Kada Isus riječ izusti,
prignuv glavu duh ispusti.
Nebo uze tamnost na se,
jer izdahnu koj' nas spase.
Strahovita trešnja nasta,
kamenje se pusto raspa.
Grobovi se otvorili,
mrtvi iz njih izlazili.
Prestrašeni svi tu stahu,
'' SIN JE BOŽJI GOVORAHU'' .
Kad Židovi sve svršiše,
odjeću mu razdijeliše.
Pa se u grad povratiše,
jer već i noć blizu bješe.
I Nikodem još suviše,
tad Pilata zamoliše.
Mrtvo Tijelo isprosiše.
Skinuvši Ga Majci daše,
jer od tuge umiraše .
Majka Sina tu
Grijaše i suzama oblijevaše.
Od žalosti jedva staše,
Sinu svome govoraše :
''AJME SINKO TO SAD ŠTO JE ,
DA NE PUKNE SRCE MOJE.
STUDENČE ŽIVE VODE,
LIJEP NAUČE DUŠE MOJE.
VELE TI SI PRESAHNUO
NEVJEŠT MI SE UČINIO.
AJME! TVOJE LICE BIJELO
VELE TI JE PROBLIJEDILO!
AJME! RUKE PROBODENE
SAD SU ČAVLIM PROBODENE.
AJME! PRSA LJUTA RANA,
ŠTO PREDA ME BJEŠE DANA.
ČAVLI NOGE IZRANIŠE,
ŠTO ZA DOBRO SVIM HODIŠE.
PUK NEMILI TEB' UMORI,
KOGA S OCEM TI SAM STVORI.
TI MU DOBRA SVAKA DADE,
A ON TOGA NE POZNADE.
VEĆ KRV TVOJU TAKO PROLI,
MENI GORKE ZADA BOLI.
Tijelo od Nje rastaviše
Gospu ljuto ucviliše.
Mirisom Ga pomazaše,
jer običaj takav bješe.
Od groba se odijeliše,
pak sa Gospom svi plakaše.
Dragi puče sad se smili,
te sa Gospom i ti cvili.
Na koljena dole pani,
Gospodinu tvom uzdahni.
SLAVA TEBI SVEMOGUĆI,
KOJ NAS SPASE UMIRUĆI.
TEBI SLAVA I POŠTENJE,
NAM GREŠNICIMA DAJ PROŠTENJE.
SINE BOŽJI, BUDI HVALJEN,
PO SVE VIJEKE VIJEKA . AMEN.
MOLITVA SVETOM KRIŽU
Svemogući Bože, koji si na posebnom drvu Križa
trpio za moje grijehe, budi sa mnom i milostiv mi budi!
Sveti Križu Isusa Krista, budi meni nada!
Sveti Križu Isusa Krista
izlijevaj svoju dobrotu na mene!
Sveti Križu Isusa Krista, odstrani od mene svako ljuto oruđe!
Sveti Križu Isusa Krista, oslobodi me od svih zala.
Sveti Križu Isusa Krista, oslobodi me od svake smrtne
navale da idem tvojim svetim putem.
Sveti Križu Isusa Krista, očuvaj me od tjelesnih nesreća!
JA TE MOLIM, JA TE LJUBIM, OČUVAJ NAS OD STRAHOTA
RATA, UMIRI NAŠE NEPRIJATELJE I BUDI NAM PRATILAC U ČASU NAŠE SMRTI.
ISUSE NAZARETSKI, SMILUJ SE MENI!
DAJ DA ZAO, NEVIDLJIV DUH DALEKO BJEŽI U VJEČNOST VJEČNOSTI! AMEN!
Slava Ocu … 3 X
Post je objavljen 13.03.2009. u 20:51 sati.