Nije me bilo neko vrijeme. Nista i nitko me nije pojeo, mozda sam ja pojela previse u zadnje vrijeme jer sam okruglija od pilates lopte na kojoj sjedim.
Sto se zbivalo?
Izjavljena mi je ljubav. Da. Primila sam to najbolje sto sam mogla, dala zauzvrat najbolje sto sam znala jer kod mene ne frcaju iskre vise od nekog osjecanja i iskrenog prijateljstva.
Samim time u meni se nesto prelomilo i zahvalna sam sto je tako.
Odjednom sam predanija sebi i muzici.
Puno odlucnija i cvrsca, budim se ujutro i iako sam osudjena na to da mi sati prodju poput sekundi sretna sam, zbog sebe. Kad me majka upita zasto je bas ona osudjena na bolest mogu joj rec da je to samo zato sto je najsnaznija od svih i jedina koja se sa svime moze nositi. Kad mi kaze da sto je to sve trebalo mogu joj reci da je trebalo jer nas je sve ucinilo boljima. Isplutalo je na povrsinu mora ono malo kapi iskrenih prijateljstava i vise nisam ni iznenadjena punim ustima hvalospjeva u vlastitom licu ljudi koji nisu nikad ni bili prijatelji. Polako vracam sve i presucujem info koje bi im mogle pomoc u profesionalnom al i privatnom zivotu. Stara ja bi izlanula sve, nova ja suti.
Pocela sam uciti. Pokrenuo me jedan bivsi (kolega) natovarivsi mi obecanje da cu dati jedan od najtezih ispita za 2 tjedna (prosjek ucenja je 6 tjedana). Mogu li to? Naravno da mogu, jer zelim!
Kaze jedan clanak, koji je majka skopirala, da zelja lezi u molitvi jer neovisno o vjeri, vrijedi molit se i drzat pozitivne misli nadanja i prizeljkivanja..
Slijedeci tjedan bi se trebala malo vise socijalizirati, fali mi zabave a i kakve nepodopstine da zasladi moj trenutno monoton stil zivota.
Kisses
Post je objavljen 13.03.2009. u 18:32 sati.