...je li te noćas ljubila luna mojim usnama
onako bunovnog
od sna grubo otrgnutog
nespremnog na šetnju bridovima zavođenja;
prpošne poglede koji u pomno odabranom trenutku
sramežljivo bježe ustranu
hihotanje u nekom nepoznatom tonalitetu
i tobože slučajne dodire ruku
uz neizostavan drhtaj
prije poljupca
jesi li noćas zazvao lunu mojim imenom
ponirući u vrtloge zaborava
ljubeć joj srebrne obraze
i dojke uzdrhtale u podavanju
zagubljen i zaluđen
varljivim mirisom vječnosti
jesi li me zatajio
zatečen trpkom bezbojnošću vlastitih želja
u izdajničkom drhtaju
nakon poljupca
Post je objavljen 13.03.2009. u 18:17 sati.