Marketing
Meduze ne poznaju radosti razmnozavanja
Ponekad mi stvarno bude drago sto sam sada kod kuce i sto imam priliku gledati tv! Iza 10 sati budu dokumentarci, koje sam zadnji put gledala... bit ce negedje u doba skolovanja.
Danas je bilo o meduzama i naslov je jedna od recenica iz emisije 
U trudnoci sam prosla fazu kada sam sama bila svjesna da mi je potreban nadzor. Mozak mi nije uopce registrirao sto se dogadja oko mene, bila sam uglavnom nesvjesna svijeta oko sebe. Primjerice, uhvatila bih se kako prelazim ulicu preko zebre, a da uopce nisam pogledala ima li automobila u blizini. Ostavljala sam vrecice po ducanima i morala se vracati po njih uz zadivljujuce crvenu boju lica od srama. Platila bih racun gotovinom, a onda pitala prodavaca jesam li platila racun. Sumanuto trazila novcanik u dzepu, a on je bio u torbi. Strasno tesko razdoblje za mene, kad sam si na neki nacin morala stalno govoriti da se moram brinuti za sebe i pratiti svijet oko sebe.
Sad sam pak u nekoj pojednostavljenoj fazi, kad sve sto vidim, cujem, procitam tako lako svodim na bazu, na primarne dijelove i svaka mi se situacija cini tako lako rjesivom, samo kad ljudi ne bi komplicirali! Sretna sam kad se ja i ljudi koje volim osjecaju dobro i kad je vrijeme lijepo i kad brzo platim racune u banci. Tuzna sam kad je netko bolestan, kad vidim napustene zivotinje kad vidim nepravdu. Ljuta sam kad su ljudi agresivni jedni prema drugima u tramvaju, kad se netko pregura ispred mene u redu u ducanu. Bojim se kad ne dobijem objasnjenje, ne reagiram na utjehu, samo na razuman odgovor. Jedem kad sam gladna, moram na pis-pauzu kako se cini svakih nekoliko minuta i idem, ne odgadjam kao nekad. Kad mi je nesto potrebno ili muzu, ustanem, odem i obavim. Kad mi nesto treba, zamolim i dobijem. Ne razmisljam, ne kompliciram. Pitam se da li sam se uistinu promijenila, ili cu i dalje ostati takva.
I dalje previse razmiljam o sitnicama. Imam neke svoje stavove od kojih ne mogu ili ne zelim odustati. Volim biti vegetarijanka cak i kad oko mene sjedi 20 ljudi koji uzivaju u rostilju. Volim se ponekad boriti protiv vjetrenjaca. Ali drago mi je da vise nisam osoba koja sama sebi komplicira zivot i kad ne treba i ujedno misli kako je pametna, drugacija od svih, kako ima uvid u stvari koje nitko drugi ne vidi. Tako sam nekako razmisljala u svojim dvadesetima.
Sad shvacam da mogu zivjeti kako zelim. Mijenjam se kroz zivot i uzivam u promjenama.
Mozda smo usamljeni godinama, ponekad nesretni, ponekad presretni jer je zivot lijep. Sigurni smo u svoje stavove, tipa hocu crnokosog, zaposlenog, pametnog, obrazovanog, sve sto inace ide na listu, bez dodatka o tome kako sami izgledamo i da li zadovoljavamo standarde bas takve osobe koju zelimo 
I onda ti dojadi i zaboravis sve predrasude. I onda ta osoba dodje. I nije osoba iz snova, nego jos bolja!
Dodje i grli te nocu i cvrsto te drzi. Ljubi te i spaja se s tobom i zajedno s tobom gradi zivot. Tjesi te kad ti je utjeha potrebna i trazi utjehu kad joj je potrebna. Smije se s tobom, razgovarate i voli te i daje ti da ju volis. Tako lako i prirodno. I ta je osoba netko koga uopce nisi ocekivala, netko koga ne poznajes, a tako je poznata i bliska, netko tko ima zanimanje drugacije od svega sto smo zamislili, ima iskustvo, hobije koje ne podnosimo, ali na neki nacin razumijemo. I ta te osoba razumije i prihvaca, a da uopce ne odgovaras slici za koju mislis da bi uz tu osobu trebala biti.
Neobjasnjivo, a savrseno organizirano. Kao i zivotni ciklus meduza 
Post je objavljen 13.03.2009. u 12:08 sati.