Sad je i ovaj dio price lektoriran.
Kad sam shvatila kako se to radi i kasnije se uhodala u nacinu primanja, a ponekad i zavođenju mladih liječnika i drugih radnika koji su dlazili raditi u moju bolnicu, razvila sam i posebne tehnike pridobijanja njihove odanosti, šutnje i držanja tajne o načinu na koji su se zaposlili.
O tome sto su poneki prosli preko mog kreveta, bilo je potrebno posebno se osigurati da ne progovore i to dobro zatajiti.
Jedna od mojih garancija da se taj mladi ljubavnik nece izbrbljati ili pohvaliti se, bila je da mu odma u početku podmetnem na potpis poseban ugovor.
Sjećam se jednog mladog, jako simpatičnog liječnika koji je došao na staž kod nas.
Andrea se kao i mnogi javio na natječaj za radno mjesto. Na razgovoru, po načinu njegovog ponašanja i plahosti koju je imao, uvidjela sam da je dobar kandidat za radnika i još bolji za ljubavnika.
U razgovoru sam doznala da nema ni ženu ni djevojku i da ima malih problema sa uspostavljanjem intimnijih veza.
Kada sam odlučila da ću njega primiti, pozvala sam ga kod mene u ured i odmah mu dala do znanja, ako bude radio kod nas da će morati biti odan našoj bolnici, radu i naravno meni, bez ikakvog protesta ili komentiranja, a nikako nije dolazilo u obzir ni povjeravanje bilo kojeg detalja ikome.
Između ostalih obaveza bila je i moja diskretna napomena da će u slučaju da ga pozovem morati doći bilo kad i bilo gdje i za ono što mu ja naredim da radi, mora napravit čak osobno ili privatno
Kad je Andrea shvatio sve i pristao na takve bezuvijetne dogovore, za garanciju takvog odnosa prva stepenica je bio moj cuveni ugovor o odanosti, koji sam osobno smislila.
Glavna klauzula u njemu je bila jako jednostavna, bianko otkaz, kojeg sam podmetnula Andreu da potpiše prije ugovora o primanju na mjesto stažiste. Taj ugovor sam pohranila u moj sef, a tek za tjedan dana će Andrea dobiti i svoj ugovor o radu.
U subotu ujutro sam se obukla u crni kožni komplet, suknja ispod koljena, kožni mantil preko koljena. Crne čizme koje su se tad nosile kao moda, nisu previše odudarale od uobičajenog načina odijevanja, samo je moj stil i namijena tog odijevanja bio malo drugačiji.
Kako je bilo i dogovoreno, Andrea je došao točno na vrijeme da mi pomogne sređivati neku dokumentaciju u uredu, a nakon toga smo otišli na ručak.
Za vrijeme ručka sam ga uvjerila da odnos ravnatelja i zaposlenika može biti pravi samo ako je djelatnik potpuno potčinjen, predan i poslušan, čak i u privatnim pitanjima ili malo intimnijim zadacima.
Kad je Andrea pristao na sve, otišli smo u onaj moj stan koji mi je služio za intimne susrete.
Odmah nakon zaključavanja vrata, naredila sam mu da mi prihvati kožni mantil i objesi u garderobu, nakon čega sam otišla u toalet, oprala ruke, olakšala se i skinula čarape i gaćice
Kada sam izašla, poslala sam ga da opere ruke i obavi što ima u toaletu, a potom sjela u fotelju. Kad se Andrea vratio i pomislio da i on treba sjesti, maznim, ali ipak strogim glasom sam mu naredila:
- Andrea dođi, zar ćeš dopustiti da ovako umorna sjedim bez tvoje pomoći?
Andrea je zbunjeno gledao i kao da pitao me što treba napraviti.
- Dođi tu ispred mene i otkopčaj mi čizme.
Andrea je kleknuo na pod i polako otkopčavao čizme, ja sam ga gledala i hvalila kako je dobar i pažljiv, a kada je zastao, onda sam mu rekla:
- Tako, a sad pravi stažist zna da dami koja ima usporenu cirkulaciju treba izmasirati noge.
Andrea se pravio kao da je to znao unaprijed, a ja sam se smiješila.
Andrea je masirao, a ja sam govorila još malo dolje, desno, jače, slabije, malo gore, a sad drugu nogu...
Kad je mislio da je gotov, rekla sam mu:
- A mali poljubac na koljeno?
Andrea me pogledao ravno u oci i prislonio svoje tople usne na moja koljena, koja su se lagano rastvorila...
Zasto je tad Andrea otvorio sirom usta, saznacete u iducem nastavku.
Post je objavljen 13.03.2009. u 01:26 sati.