“Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla." (Iv 5, 30)
“Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.” (Iv 6, 44)
“I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca." Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.” (Iv 6, 65-66)
“Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.” (Iv 15, 16)
Jednu stvar je vrlo važno shvatiti! Božja milost znači da u kompletnom djelu spasenja sam Bog čini ono što mi sami ne možemo! Bog je taj koji je sve učinio i čini u našem opravdanju, posvećenju i svetosti. To je prava istina! Prije nego što smo mi izabrali Boga, Otac je izabrao nas u Isusu Kristu. Sami se nismo mogli riješiti svoje vlastiti krivice i Sin je umro na križu za nas. Kada kao pobunjenici nismo htjeli doći k Bogu u vjeri, Duh Sveti nas je svojom neodoljivom milošću privukao k Njemu. Istom tom milošću će nas sačuvati od pada do samoga kraja. Dakle, Bog je potpuno suveren u cjelokupnom djelu spasenja!
Kada priznamo svoju potpunu duhovnu nemoć, tek onda možemo iskusiti radost spasenja! Spasenje ne ovisi o našim djelima. Ono ne ovisi o našem čitanju Biblije, trudu i molitvi samima po sebi. U stvari, od silnog truda, srce ponekad postane još tvrđe. Radost spasenja zapravo dolazi kada odustanemo, kada shvatimo da smo bespomoćni i zavapimo Bogu u nevolji! Tada u naša srca dolazi vjera u Raspetog Spasitelja, tek tada postajemo uvjereni da nas Bog želi prihvatiti takve kakvi jesmo! U tome trenutku shvatimo da smo stalno htjeli doprinijeti našem spasenju, ili se posebno pripremiti da primimo Krista, a ono je zapravo potpuno besplatno i sada!
Jedan od načina kako kršćanin pokazuje svoju potpunu ovisnost i predanost Bogu jest molitva. „Oče naš“ (Mt 6, 9-10) jest pravi primjer molitve! Isus nas je učio kako moliti: „Neka bude volja Tvoja“! Smisao molitve jest da mi predajemo svoju volju Božjoj volji. Molitva nije sredstvo kojim bi trebali nagnati Boga da čini ono što mi želimo, već je ona sredstvo za podlaganje naše volje i života Bogu! Dobro je kada stav koji imamo pri molitvi želimo zadržati i u svakodnevnom razmišljanju, osjećajima, u svemu što činimo.
Stav potpune ovisnosti o Bogu trebamo zadržati i u evangelizaciji. Istinska evangelizacija zapravo u potpunosti ovisi o Bogu. Prosvjetljenje i obnova grešnog čovjeka u njegovu umu i srcu u potpunosti je djelo Svetoga Duha. Evangelizacija zapravo ne ovisi o našem izricanju baš pravih riječi ili pravoj tehnici. Mi smo pri evangelizaciji u stvari nemoćni i trebamo se u potpunosti predati Božjoj volji. Spoznaja da i u evangelizaciji u potpunosti ovisimo o Bogu će nas još više nagnati na molitvu, a kada budemo svjedoci nečijeg obraćenja nećemo to pripisati vlastitim sposobnostima već jedino Njemu! Nitko se nije u evangeliziranju više pokoravao Božjoj volji od apostola Pavla. Istodobno, nitko nije bio revniji u molitvi i evangeliziranju od njega. On je poručio Solunjanima: Nadalje, molite, braćo, za nas da Gospodnja riječ nastavi trčati...“ (2. Sol 3, 1) Pavao nikako nije smatrao da je molitva nepotrebna jer je Bog apsolutno suveren! Shvaćao je koliko spasenje ovisi o Božjoj milosti i stoga je molitvu smatrao prijeko potrebnom. U molitvi svoje srce predajemo Božjoj volji, zapravo puštamo da nas Božji Duh pokreće i vodi! Trebamo biti čvrsti u molitvi Bogu za ono što jedino On može učiniti, spasiti grešnika!
Post je objavljen 12.03.2009. u 22:20 sati.