Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mvko

Marketing

Fra Ivan Dugandžić o godini sv. Pavla / 1. dio - 256. dan Pavlove godine

Image and video hosting by TinyPic

..... - Logo Pavlove godine - .....

U predahu između poslanice Galaćanima, koju sam upravo završila i Efežanima koju se spremam čitati, malo sam pogledala što ima još zanimljivo na internetu o sv. Pavlu i pronašla jedan izuzetno zanimljiv članak od fra Ivana Dugandžića. Taj ugledni profesor predaje egzegezu Novog zavjeta i Biblijsku teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu .

Članak je malo podulji i znam da ga mnogi neće ni htjeti čitati, prvo zato, što ih to ne zanima, a drugo zbog nedostatka vremena. Ipak, ja ću ga staviti na ovaj blog, da mi tu ostane i da ga mogu pročitati bar neki koji to žele i koji će si za to uzeti vremena.

Ivan Dugandžić: Godina apostola Pavla

U čemu je smisao Pavlove godine?

Godina kojom je Crkva željela počastiti jednu od najvećih i najznačajnijih pojava u svojoj povijesti, pojavu apostola Pavla gotovo je iza nas. Sudeći po raznolikom i bogatom programu na razini župa, biskupija, teoloških fakulteta, različitih akademija i napokon cijele Crkve već bi se moglo reći kako je Pavlova godina uspjela. Oživjela su hodočašća putovima sv. Pavla, kršćani u velikom broju pohode mjesta gdje su nekoć bile njegove zajednice, održavaju se predavanja, pišu članci i knjige o njemu i njegovoj teološkoj misli.

..... - Ipak, na mjestu je pitanje: hoće li se Crkva svim time samo nakratko sjetiti Pavla ili će zaboravljenog Apostola vratiti u središte svojega života? Jer, istini za volju, Crkva ga nikad nije do kraja shvatila, a još manje zdušno prihvatila. U isto se vrijeme divila njegovoj mudrosti i bila suzdržana pred sadržajem njegovih poslanica (usp. 2 Pt 3,14sl). Proglasila ga je, zajedno s Petrom, apostolskim prvakom i velikim učiteljem vjere, ali se nije baš puno oduševljavala njegovim apostolskim žarom, niti dala zahvatiti njegovim nemirom zbog sudbine evanđelja. Možda ima pravo H.-J. Schoeps kad kaže kako “Crkva od početka nije bila u stanju probaviti tako grandioznu pojavu”. Zato je Pavao – da se poslužimo njegovom metaforom – bio i ostao trn u tijelu Crkve kad god se ona ogluši na visoke zahtjeve evanđelja (usp. 2 Kor 12,7).
Stoga u godini posvećenoj njemu ostaje ključno pitanje: Hoće li se Pavao, zahvaljujući toj godini, ponovo pojaviti među nama, uvjerljiv u svojoj riječi i načinu života kako je nekoć bio? Hoće li se u Crkvi naći barem netko komu će Krist biti sve kao što je bio njemu (Gal 2,19sl)? Hoće li se i danas naći navjestitelja spremnih da zbog evanđelja budu proglašeni i bezumnicima na pozornici svijeta (usp. 2 Kor 11,16)? Hoće li Crkva 21. stoljeća naći njegove odvažnosti i mudrosti da na areopagu suvremenih zabluda svijetu navijesti pravoga i živoga Boga (1 Sol 1,9sl)? Uvjeren sam da njega, Pavla, zanima samo odgovor na ta pitanja. Sve drugo će se vrlo brzo zaboraviti.

Zašto nam je Pavao stran i dalek?

Autor prekrasne knjige o sv. Pavlu, njemački bibličar Wolfgang Trilling u predgovoru kaže:

“Već odavno me muči pitanje, zašto je apostol Pavao tako malo poznat, zašto je baš katolicima nekako ‘stran’, poput zatvorenoga lijepoga parka, od kojega kroz zatvorena rešetkasta vrata doduše ponešto vidimo, ali ne običavamo ušetati u taj park i bolje ga upoznati?” (Mit Paulus im Gespräch, Graz, 1983., str. 9).
Iz toga razmišljanja nastala je njegova knjiga koja je drukčija od uobičajenih knjiga o Pavlu. Nije to ni biografija velikog apostola, ni pokušaj cjelovitoga prikaza njegove teologije, ni nekakav uvod u njegove poslanice. Autor je knjigu zamislio kao živi razgovor s Pavlom u koji želi uvući i svoga čitatelja, kako bi zajedno osluhnuli vjeru i upoznali misao najvećega propovjednika evanđelja i kako bi se pokušali uživjeti u taj čudesni duhovni svijet.

Premda je dugogodišnji profesor Novoga zavjeta, W. Trilling iskreno priznaje kako mu je trebalo puno vremena da počne shvaćati Pavlovu teologiju. Zašto? Kaže da mu je, unatoč činjenici što je kroz studij teologije imao priliku slušati veoma poznate profesore, to područje ostalo nekako nedostupno. Slušajući njihova predavanja, uvijek je ostajao dojam kako je sve najvažnije iz Pavlove teološke misli ušlo u “učenje Crkve”. On je dakle dao svoj značajan prinos tom učenju, što se može provjeriti čitanjem njegovih poslanica. U prvome planu tih predavanja uvijek je bio taj cjeloviti dojam teološkoga studija koji se shvaća kao sustavno upoznavanje s “učenjem Crkve”, (usp. str. 18 sl). A kad je u pitanju “učenje Crkve” pojedinačni glasovi nisu toliko značajni. Važna je cjelina onoga što Crkva vjeruje i što traži od svojih vjernika da vjeruju.
Zašto se onda toliko baviti pojedincem, kad imamo cjelinu, pa makar to bio čovjek i Pavlova ranga? Trilling misli da je to glavni razlog što je Pavao (stvarni Pavao, kako ga možemo doživjeti iz njegovih poslanica) stran i premalo poznat među katolicima. Tomu doduše pridonosi i činjenica što sâm Pavao nipošto nije sustavni teolog i što je stil njegovih poslanica težak. On je ponajprije dubok i originalan mislilac koji se izražava u antitezama, suprotnostima koje je teško povezati u veće cjeline. On krči nove putove i ruši uske okvire što ugrožavaju čovjekovu slobodu, ne robujući slovu koje ubija, već služeći Duhu koji oživljuje (2 Kor 3,6).

Stvarni Pavao nije nikakav salonski teolog koji u miru svoje sobe razvija nekakvo sustavno teološko učenje, već zanosni navjestitelj evanđelja i strastveni pastoralac koji svim srcem služi evanđelju i bdije nad svojim zajednicama, pazeći da evanđelje koje im je navijestio ne bude ugroženo, ni unutarnjim neurednostima, ni izvanjskim krivovjerjem. Tu on nalazi i konkretan povod za pisanje svojih poslanica kad je tijelom nenazočan. U njima uvijek želi utvrditi poljuljano evanđelje, usredotočujući se na bit problema. Zato je poznavanje njegovih poslanica prvi uvjet boljega poznavanja samoga Pavla. A samo tako ima smisla i Pavlova godina, ako on bude i svojom osobom kao navjestitelj evanđelja i riječi svojega navještaja prisutniji u životu Crkve.
U svemu što se tijekom godine dana organiziralo i činilo njemu u čast najvažnije je da se čuo njegov poziv: “Nasljedovatelji moji budite!” (1 Kor 4,16; Fil 3,17).


(Pročitajte nastavak u slijedećem postu. )


Post je objavljen 11.03.2009. u 23:35 sati.