Gledam u bocu s rakijom.
Jebeni magnet.
Prestajem već treću godinu.
Doziva me.
Prepečena komovica.
Djevica Marija, raširenih nogu, obrijana.
Zgrabim je za struk.
Skinem u trenu i navalim.
Proždrljivo, prokleto, grešno, gutam.
AC/DC praši iz zvučnika.
Momentalno pobjeđujem krizu.
Nenadjebiv osjećaj (kao da na sred Vatikana jebeš papu u šupak dok ga proglašavaju svecem).
Uz gromoglasan pljesak, naravno!
Post je objavljen 12.03.2009. u 10:18 sati.