Protekli sam vikend provela u krevetu čitajući. Pročitala sam jednu slatku knjižicu koja mi je na prvi pogled nalikovala nekom slabo kamufliranom chick – litu. Ime autorice je ukazivalo na to (Kate Long). Naslov je definitivno ukazivao na to (Priručnik za loše majke), a nije pomogla ni obavijest na naslovnici da se radi o «britanskom bestseleru br.1» niti citat iz Sunday Timesa «Neodoljivo štivo… Stani – pani genijalno.»
Sve u svemu, idealna literatura za subotu popodne kad ti još uvijek malo curi nos i pomalo kašljucaš. Ali! (trebala sam znati: knjiga je objavljena kod nas u izdanju Vuković & Runjić, oni ne objavljuju chick lit).
Priručnik za loše majke je topla obiteljska priča o jednoj disfunkcionalnoj obitelji: baka Nancy boluje od staračke demencije. Za nju brine njezina kći Karen, a s njima živi i Karenina kći (odnosno Nancyna unuka) Charlotte. I to je to: bazu priče čini godina dana u životima tri generacije žena. Zbog toga što je početak ove priče tako mučan i težak, činilo mi se da nikad neću dočekati kraj knjige. Kasnije me već sama knjiga usmjerila, kao da je ona mene pročitala, rekla bih.
Možda zato što sam žena u tim osjetljivim godinama. Tko zna.
Roman Priručnik za loše majke autorice Kate Long preporučujem:
Ženama svih generacija. Domaćicama i poslovnim ženama. Ženama koje su sretne u svojim vezama i ženama koje su iz svojih veza izletjele u plamenu. Bakama koje su sve to već prošle, suprugama i samohranim majkama koje to prolaze i djevojkama, da znaju što ih čeka. Sveučilišnim profesoricama koje se još uvijek pitaju kako žonglirati karijeru i obitelj, prodavačicama u kioscima koje se ništa ne usuđuju pitati i domaćicama koje nalaze utjehu u rutini kućanskih poslova. Nisam sigurna bih li preporučila ovu knjigu bilo kojem muškarcu, doduše. Možda i bih, ali samo onom muškarcu za kojega sam sigurna da bi razumio.
Post je objavljen 13.03.2009. u 14:25 sati.