"Oprostite, otac mi je na samrti...morao sam otići u Zagreb, ali, javit ću se ja vama, ne brinite..."
I što onda reći čovjeku kojeg već enti put zovete da plati već jednom svoje račune. Jebogaotac? Da li vjerovati da mu otac zaista umire, i da mu je puko` čir i knjigovođa je zaista toliko bolesna i pošemerena da je izgubila svih pet računa?
Zar je to uopće bitno...on duguje meni, a ja dugujem drugima.
Ali zato je Država već uzela svojih 22%. Od računa koje nitko nikome nije uspio naplatiti.
Da mi je postati Državom...
Post je objavljen 11.03.2009. u 13:25 sati.