Što reći, prekokrasni proljetni dan me nadahnuo.
Proljeće je definitivno moje vrijeme.
S njim sve dođe, s njim sve ode. No dobro. Odakle da krenem.
U zadnje vrijeme me fascinira miris, pa bih htjela malo o tome.
Dakle, miris. Što nam on uopće znači? Mirise povezujemo s ljudima,
podsjeća nas na njih. Vrlo koristan inače za čovječanstvo,
ali ja mislim da ima nešto malo više od samog tog osjetila i
onog što njime proizlazi.
Kada zagrlite neku osobu, što je prvo što osjetite? Miris.
I koliko – toliko ga zapamtite, ne? Uz dodir,naravno.
Kad vam netko nedostaje, nedostaje tu kako bi osjetili blizinu i miris.
Ne znam za vas, ali meni je tako. I važan mi je.
Zna se to reći 'to mi ne miriše na dobro'. Ne misli se na klasiku, zar ne?
Ima u njemu nešto više. Znam ja to.
Samo me vi ne možete shvatiti, i sad mislite ona je luda.hah.
Jesam. Jesam.
- Samo da dotaknem tvoje lijepo lice dlanom, jednom da udahnem miris tvoje kose.
Ne znam što više. Samo ću reći da sam sretna, i odlučila sam nikom ne dopustiti da to naruši.
Jer ja mogu biti sretna, želim to biti, smijem to biti, volim to biti i na kraju krajeva ja to jesam.
Zapravo jesam sretno dijete. Post nije za pohvalu, ali je od srca s puno mašte i baljezganja.
Sunce mi je lupilo od glavu.
I tko mi što može ?
Danas volim.
Post je objavljen 10.03.2009. u 13:56 sati.