Pregled posta

Ferrara 2009 - Maraton

08.03.09., Ferrara/Italija,
nedelja, 09:30, 42,195km!

Di početi ....
Ferrara 3. put, 2007. trčala 11km, 2008. polumaraton, a 2009. moj prvi ravni maraton ....
Već na jesen sam odlučila , da ću na proljeće trčati maraton . Od početka najviše iz razloga, jer ove godine nema 21km.
01.12.08. krenula je zimska baza , jedini cilj mi je bio odraditi svih 10 Lagvića , kako bi se svaki vikend natjerala na trčanje u brdo, što je za mene paklenska muka, nebi li podigla svoju mentalnu i fizičku izdržljivost, te odraditi cijeli program „priprema“ po PS-u.
Plan za ovaj maraton je bilo istrčati rezultat od 4h, po mogučnosti koju minutu brže.
E sad, to je i tekako moguče, optimalno i realno . Da "to", uz ovakvu pripremu mogu odtrčati - ko od šale . Najviše me bilo strah: onog nepoznatog - šta će se dešavati sa mojim tjelom ?? Što se glave tiče: od prošlogodišnjeg „Osijeka“ sa pucanjima i glupostima više nemam problema . Niti me na trkama zanima plasman , niti rezultati koji graniče sa mojim fizičkim mogučnostima .
Dakle kako je ovo trka, gdje imam malo ili nikakva iskustva , bilo mi je nemoguće projicirati u glavi rasplet događanja fizičkog stanja na stazi u zadnjih 12km . Zadnji dugi trening sam odradila 2 tjedna prije trke na nasipu (naravno tjedan dana prije i Savski polumaraton). Vrtili smo 5-ice . Do 30.km sam držala tempo 5:40 i bilo mi je fenomenalno . Pošto je trening bio predviđen za 3h, odlučila sam odvrtit 7. krug 8min jogiranja i 2min hodanja. Kad ono!? Ajme, majko mila, šta je to?!! Noge rikavela , ništa od snage! Međutim sa zadnjim krugom sam si ljepo odmorila nogice i drugi dan jogirala po Jarunu ko da se niš nije dogodilo . Dakle toga me prije Ferrare bilo strah , šta će bit u zadnjem dijelu....
E sad, ima i anegdota sa Plitvičkog (mog prvog) maratona . Na stranu to, kaj sam saznala dan prije trke, u 23 naveče! , da ću peglat 42 km umjesto ugodnih 16km , da smo debelo zakasnili na strat ,.... Naime, na Plitvicama je mene više bilo po grmlju nego na asfaltu! Janku sam potrošila cijeli paket maramica !!! Bilo mi je muka - za popizdit. Nisam znala koji dio od glave do guze, mi je više napuvan ! Ono.... trčiš, pa ti klompa želudac , pa crijeva , plinovi , proljev ,....Uopče nisam razmišljala o trčanju niti maratonu, jer nisam imala vremena ......
Toga sam se ipak najviše pribojavala prije trke. Toliko, da sam čak ujutro polusnena , kad nastupaju lucidni snovi, sanjala kemijske Wcje i slično.
Hvala bogu da je ujutro od doručka ostalo samo „sve živo sladko“ za papati, jer sam pojela pola manje nego inače te popila samo jednu kavu za lakše „olakšanje“. Zbog straha od gubljenja vremena i živaca radi probave, već sam davno odlučila ne uzimati gelove, nego se služiti voćnim šečerom na svakih 5km i onim šta će se nudit na okrijepama te pojesti proteinsku čokoladu na 20km , koju ću zaliti sa vodom. Sve to sam isprobaval na zajedničkim dugačkim treninzima ...
Onda nadalje, problem pulsmetra, pračenje prolaza i slično. Prije 14dana pulsmetar me nažuljao , pa sam odlučila ne trčati sa istim do daljnjeg . Na Footpod-u mi je rikla baterija i to sam odlučila ne vuči sa sobom , na trci imamo km oznake . Ali onda moram stiskati svaki km , pa preračunavati . Na kraju sam zaključila, da će mi to biti zabavno i da će mi tako brže prolaziti vrijeme . Međutim dobila sam „zeca“ . Saša S. si je napravil 2 narukvice sa prolazima . Već prije je najavio da ide malo ispod 4h i da je sve proučio . Mene su te matematičke mučke odmah odbile i mislila sam si: "Ma nek on samo ide...", još kad je rekao da odmah počinje na 5:30' po km: "Ma samo ti trči...."
Međutim, zaintrigiralo me to, što je uračunao u svoje ciljano vrijeme , hodanje na svakoj okrijepi, hmmmm? ....hodanje na svakih 5km? – Zanimljivo! Pa to bi moglo biti kao na nasipu . Onda više neću razmišljat da trčim maraton , nego mogu u mislima vrtit 5ice po nasipu . A to je svakako psihički puno lakše nego razmišljati npr: „Ajme tek je 26. km , nikak da se okrene broj 30 , a di je još ostatak maratona ....????“ 8 min prije starta sam odlučila, da ću ipak trčat sa Sašom . A kad sam netom prije toga stala u pseće govno i pomislila da je to sreća – bila sam uvjerena da će ovo biti jedna fenomenalna trka ispod 4h . Ja sam očito ne samo praznovjerna, nego podosta praznovjerna hahahahaha.....
Ništa me cijeli maraton nije moglo razuvjeriti, da je to pseče govance moj adut i da će sve biti idealno. I BILO JE!

Trka je krenula , štoperice smo stisnuli na startnom tepihu. Mislim si : „Uff, gužva je, budemo morali lovati onih 5:30 koliko idemo spooooroooo....“ Ma kakvi, Polar je Saši piskao svakih 500m, nećete vjerovati, mi smo cijelu trku odradili u sekunu po prolazima na njegovoj papirnatoj narukvici . A meni je to bilo predobro , mogla sam se opustiti i samo trčati te ne razmišljati koliko i šta trčim . Na prvoj okrijepi baš i nismo hodali, pa smo imali laganu zalihu . No, na svakoj slijedećoj smo uzeli vodu , prohodali i do određene vizualne prekertnice u brzom hodu pili i jeli . Nakon 20.km, smo već obadvoje priznali , da jedva čekamo slijeću okrijepu ......jer je tako dobar filing, kad završiš „šetnju“, koja ti da super snagu, da nastaviš slijedeći 5-ak – kao da se ništa nije dogodilo .
Naravno, nakon 20.km počeli su se pojavjivat raznorazni bolovi . Nakon nekog vremena sam čak uspijela analizirati uzorak - Poslije „šetnje“: 500m sve OK, onda lagani pritisak u ložama , koji se preselio na kojljena , a nakon 2,5km poveči pritisak u preponama , međutim, presmješno! kako mi je 1km prije okrijepe bilo sve super, jer sam znala da me čeka „odmor“. Ovo trčanje ima više veze sa mozgom, nego sa tijelom!
Cijelo vrijeme smo dobacivali jedno drugome , da smo u planu , te da trka počinje na 35km. Saša je čak predvidio, da će on nakon 35.km ostat u svom tempu, a ja ću odjurit . Kako smo se sveviše približavali tom 7. 5-aku, bila sam sve uvjerenija u njegovu tezu . Toliko smo ljudi prestigli u cijeloj trci, da je to bruka (kako bi rekao moj Jube) i to me još više motiviralo . Od starta do 30.km smo se stalno „križali“ sa nekim likom u naranđastoj majici sa natpisom DJ.....nešto. Te komentirali kako lijepo drži tempo, iako već ima godinia, a bogami i škembu , međutim nakon toga..... ode on, a Saša kaže: „Ma samo neka ode , ne zanima me, ja imam svoje vrijeme i to je to....“ Istina, par puta me upozorio na trci, da ne ubrzavam , pogotovo kada smo se približavali „ženskim skalpovima“ /kako ja zovem žene na trkama/ . Tako da nisam sigurna kako bi se raspleo „Slučaj Ferrara 2009.“ - da nisam imala „zeca“ sa planom i čeličnom disciplinom .
I tako je došao i 35.km , di je meni bilo jasno, da je ovo „peace of cake“ i da uz malo discipline je mogu odvrtiti zadnji 5-ak puno brže . Jer herc i pljuča mi to itekako dozvoljavaju , a za noge me nije briga , jer kad nastupaju adrenalin i endorfin više ništa ne osječaš ! Kad ubrzaš tempo, mozak se seli na „operaciju“ duboko dišem/herc mi pumpa , a noge idu same od sebe . Na 37.km sam odlučila mrvicu ubrzati, mašem Saši da krene samnom , međutim, neda se on . Mislim si ok, moja trka je počela, idem ....Odma mi se zaljepio neki makaronar , koji nas je netom prije toga prestigao te pokušavao sa teškim taljanskim/engleskim objasnit da me izaziva , pa tko će prvi u cilj....kažem mu ja, da može, ok, da imam svoj plan, pa ako on može, neka prati . Nedugo nakon toga stigli smo njegovog frenda , koji se pridružio izazovu te me pratio tj.vukao do cilja , a ovaj prvi odustao je na cca 40.km gdje sam prešla i DJ-a/lika u naranđastoj majici .
Krečemo prema 41., kad ono - tri žene na 50m , a ja se derem: “Women! Here I come!“ hihihihi, volim se glupirat i podizat si euforiju u glavi .... Naravno, te „koke širokih riti“ , su bile „na izdisaju“ ali meni je najljepše prestizat žensku konkurenciju . Oznaka 41.km je nešto najljepše , što sam vidjela na trci hahahahaha.
Zadnji km je za povjest! Do zavoja sam držala tempo , a prema tepihu - moj poznati šprint , malo me zanjelo na onim kockama ispod tepiha i nisam mogla prestić tog drugog Makaronara , koji me ipak nije đentelmenski pustio , da ga prestignem!
No bilo kako bilo, već u daljini sam vidjela da će to biti vrijeme 3:52:nešto , ma FENOMENALNO!!!!!
A a na samom cilju, me čekao moj Jubeko , kojemu sam pala u zagrljaj , zadihana ko SLON , te sam tek nakon 2min došla k sebi od te silne jurnjave u zadnjih 5km .
Moj rez: 3:52:09 - netto
Dakle, kakav vjetar , sunce, neke uzbrdice i slično. Ništa to mene nije smetalo , jer sam realno trčala ispod svojih maksimalnih mogučnosti, ali zato obavila optimalnu trku i predobar trening. Najsretnija sam zbog novog PB-a , dostojnog trkačice mog kova, kojeg sam popravila za više od 50min!!!! A nijednom, me nije stislo na WC – veliki uspijeh! HAHAHAHAHA......
Danas je utorak, još ni duha ni sluha o nekom musklfibru , o umoru ili bilo ćemu sličnom. Ma prejako, predobro.....
Danas idem trčati, jedva čekam......

Vidimo se u četvratak na „Ligi“ – to se ne propušta! hihihihihi

Hrvati pokorili Ferraru! - by Murinjo
POST - by Murinjo

FOTKE: Ferrara 2009

marathon/foto_2009 - službena stranica

Ferrara - rezultati


Splits
Rilevamento/Mezza Maratona,
Parziale:Km/21,10, Time/1:57:23, Average/5'33"min/Km, Pos369,
Frazione:Km/21,10, Tempo/1:57:23, Average/5'33" min/Km, Pos/358
Arrivo
Parziale:Km/42,20, Tie/3:52:08, Average/5'30"min/Km, Pos/272
Frazione:Km21,10, Time/1:54:45, Average/5'26" min/Km, Pos/190


Post je objavljen 10.03.2009. u 12:34 sati.