Na današnji dan 1943. godine, u vrijeme trajanja poznate Bitke na Neretvi, u Uskoplju su održani pregovori između Nijemaca i partizana, koji su u exjugoslavenskoj historiografiji poznati pod nazivom “martovski pregovori”. Partizansku delegaciju, koja je u Uskoplje došla iz pravca Prozora, predstavljali su Koča Popović, zapovjednik 1. proleterske divizije, Milovan Đilas (pod pseudonimom Miloš Marković), član Vrhovnog štaba NOVJ i Politbiroa KPJ, i dr Vladimir Velebit (pod pseudonimom Vladimir Petrović). Nijemce su predstavljali general-leitnant Benignus Dippold, zapovjednik 717. divizije, jedan mlađi časnik, te jedan predstavnik Hitlerjugenda (?!).
O ovim pregovorima u bivšoj Jugoslaviji se dugo šutjelo, a četnici su ih koristili kao dokaz o suradnji partizana s Njemcima. Inače, i jugoslavenski povjesničari danas smatraju da je NOB do "martovskih" pregovora bio rat protiv okupatora, a nakon “martovskih” pregovora to je, prije svega, postao građanski rat i rat za vlast u zemlji nakon vjerojatnog sloma Njemaca.
Do ovih pregovora došlo je nakon uhićenja od strane partizana njemačkog časnika Streckera i oko 25 vojnika, te su oni prvotno bili zamišljeni kao pregovori oko razmjene, no, iz zapisnika s tih pregovora među povjesničarima je ostala nedoumica oko točke 3 koja glasi: «a) Da u sadašnjoj situaciji nema razloga zbog kojeg bi njemački Wehrmacht vršio ratne akte protiv Oslobodilačke vojske Jugoslavije, osobito u svjetlu položaja, neprijatelja i interesa obje strane-prema tome, bilo bi u interesu obje strane kad bi neprijateljstva prestala. U vezi s tim, njemačka komanda i ova delegacija trebaju odrediti svoje prijedloge koji se tiču eventualne zone i navesti ciljeve ekonomskih i drugih interesa.
b) Oslobodilačka vojska Jugoslavije smatra četnike glavnim neprijateljima»
17. ožujka 1943. godine o ovim pregovorima njemački poslanik u NDH Siegfried Kasche obavijestio je svoje ministarstvo u Berlinu . U međuvremenu su njemačkim zrakoplovom u Zagreb stigli Đilas i Velebit i nastavili pregovore sa Kascheom i generalom Glaiseom von Horstenauom, njemačkim vojnim izaslanikom u NDH. Kasche je potom Berlinu predložio sklapanje trajnijeg sporazuma sa partizanima, ali je to odbijeno od strane njegovih pretpostavljenih i čitava priča o “martovskim” pregovorima je zaključena. Ipak, zarobljenici su razmijenjeni, a razmjene su nastavljene skoro do kraja rata.