Marketing
fotelja za dvoje
Pjesme na internetu. Svaki dan na novu naletim. Mislim, ne baš svaki dan ali kada naletim na nju čini se kao da nije puno prošlo od kad sam naletio na zadnju. Svaka od tih pjesama, koliko god ih volim, me baca u depru. I evo je. Depra. Kuca na vrata. Imam proceduralni proces kojeg ispunjavam svaki put kada se ovo dogodi – prva točka od kojeg je napisati post na blogu o tome. Sve točke nadalje su više manje bazirane na iste one pjesme koje vuku depru da dođe stoga ostajem pri ovoj prvoj. Depra je djevojka koja ne zna što bi sa sobom. Depra je Vicky iz Vicky Christina Barcelona kojeg sam gledao neki dan i ostao pod dojmom, dojmom koji mi je odgovorio na mnoga pitanja. Znam koje su moje greške, i znao sam ih napamet već godinama. Jedna od tih grešaka je ljenost. Ljenost spriječava da se dignem i napravim nešto o svim tim ostalim greškama. Lijenost je kralj u svijetu grešaka. Sve moje ostale grešk je toliko vole i cijene i strahopoštuju da ova više manje drži sve ostale na lancu. Carstvo ljenosti. Depra, koja se bori za nadmoć mojeg uma, kao i strah i ljubav, jedina je primjetila koliko močna Ljenost doista je. Stoga kuca i na njena vrata. Ej, pssst! Ja i ti, ja i ti možemo mnogo, kaže joj ona. Deprin plan je da uz pomoć Ljenosti natjera moje tijelo da se ne miče sa mjesta, natjera moju psihu da ne radi baš ništa, natjera moju osobu da se zatvori doma, sluša muziku i igra kompjuterske igrice. Tada negdje, kada se nagleda previše slikica svih ljudi oko njega kako su sretni, depra će upast kroz balkonska vrata koja sam ostavio otvorena, sjest na svoju fotelju i evo ga. Novih mjesec dana u samokritičnoj euforiji agresije i pesimizma, inakcije, nedruštvenog, nekonvencionalnog ponašanja u kojoj je depra, čini se, car. Ljenosti se sve to dopada, a što se svidi Ljenosti svidi se i mojim greškama. Plan skoro da upali, ali Depra je zaboravila na proceduralni proces. Alarm se oglasi, lampica se upali, i znam je, znam je i nanjušim je pred vratima i eto me pred tastaturom, i Depra se hvata za glavu jer zna da ja znam za njen plan. Ljenost boli briga dal znam ili ne, ali Depra je u kurcu. Moj Inat, koji je sastavni dio svakog Hrvata, javi se, podigne svoje sljedbenike i natjera ih u marš, protest, parole i zastave, srušit ćemo Ljenost, srušit ćemo Ljenost! Depra vidi da je vrag odnio šalu, Vrag se pita kojeg vraga njega dovode u sve to, Šala se nasmješi, i Depra se sakrije pod sofu. Al tu je. Čeka da se frka smiri, da Inat odustane, i da Navika napravi svoje. Navika, doduše, je toliko zbunjena da nema pojma što hoće a što ne, sjedi za svojim stolom i vodi papirologiju. Ljubav piše sonete na dnu kraj Dubravka Ivaniša kojeg nisam uspio maknut iz sebe cijelo ovo vrijeme. Moj plan je popesti ljubav na tu fotelju. Ali vidi, pobogu, koga sve moram maknuti sa puta.
Post je objavljen 09.03.2009. u 23:39 sati.