Tvoj hod niz život tako je privlačan
I na križanju ulica samo tebe gledam.
Ti se smiješ kad svijet polako izumire,
Ti se nadaš kad svijet odjednom odustane.
Otvoriš vrata u novi dan kad ih svatko zaključa,
Pozoveš me u svoj stan kad me prepoznaju kao
Beskučnika...
Zaustaviš suze s mog lica pa ne padaju kao iz neba
Moja riječ za tebe je priča, pogled u oko tužna slika.
I kad padnem na noge ti me digneš iz prašine,
Dajući mi zadnji atom snage, umirujući me pjesmama
Tišine...
Ima nešto zbog čega te volim.
Kraj
Post je objavljen 09.03.2009. u 20:20 sati.