Ovo je nastavak priče "u bolnici" iz zbirke priča o Špiri
Trajao je jedan život a živio dva
Zamolio sam doktora za malo vremena, pomno slušajući, vatajući se za svaki izgovoreni glas,... ma nije imao ništa lijepo reći. Možda mjesec, možda manje, prognoze su nezahvalne. Bog zna.
Kad sam doš'o opet, nakon deset dana, iznenadio me vedrinom. No život, učitelj naš, govorio je, stisni srce i ne pokaži slabost, budi opor kao da se rugaš životu. Radostan kako i priliči prijatelju i usputan kao normalno je da si tu jer si bio u šopingu pa svratio. Tako je kad stisneš srce.
Bio je radostan, bio je baš sretan i provalio je nekoliko šala na svoj račun. Nisam kužio, znatiželjno sam ga gledao i ponadao se. Onda mi je ispričao.
- Aa uupooznao sam neeekog, ali ti neeeću reći koga, tu ssjeedi i čeekaj.- Podigoh obrve, još uvijek radoznalo ga gledajući. Tko bi to mogao biti, da se tako raduje?
Sjedim i pričamo o svemu što nam padne na um. Opet smo „stisli švere“ da ne mogu dalje, neka čekaju, ovo je naše vrijeme, naše, koje se ne može ponoviti. To je taj „Sad“, jedini prolazni, ako ga ne uhvatiš nisi niti znao da postoji. A on zna biti sukus života, rezime ili start. Mnogo smo tih „Sad“ propustili, no ne možemo ovaj, ovaj je...bolje da ne znate.
Pitam ga, da li znam tu osobu, on niječe glavom.
- Niiisi je nikaaada vidio.-
- Nisam je nikada vidio?... Opet ženska,... što sad izvodiš, nije bilo dosta ha.-
- Aa, ne piizdi….-
- Dobro, neću, a kakva te sad ženska spopala. Da se nećeš ženiti, da obnovimo kumstvo.-
- Aa, nije, a mlada je, a da vidiš, kaaa Goospa.-
- Je, more i bit,čekala je belecu i ti doš'o.-
- Aa niije, jaa sam nju čekao.-
Pokazao sam kiseli smješak, da je on nju čekao, moš mislit. Ajde moj prika što je bilo bilo je, prošlo je i moje i tvoje, mislim i gledam ga.
Ušla je sestra i ja se instiktivno okrenem, i podignem se sa stolca.
Prošla me struja!... Šta prošla,... zdrmala me od vrha glave pa do nožnog palca, kao da me grom sastavio....Vidio sam duha... Mora da sam smiješno izgledao, jer se sestra nasmijala.
- Što je, neću vam dat injekciju ne bojte se.- veselo je dobacila. Ja sam kimnuo glavom i progutao pljuvačku. Prozborio sam ono – dobar dan.-
Sestra je mirno stala do kreveta, javila se Špiru kroz osmijeh i uključila mu infuziju. Pitala ga je ono uobičajeno, kako je, ima li bolove, jede li, i tako to. Onda se uz pozdrav udaljila i zatvorila vrata.
Gledali smo se,... on se smješkao... Ja sam onda rek'o.
- Kumpare, Bog me ubio, ova me podsjetila na nekoga? Što se događa a,... reci više, što je ovo?-
- Aa, ssuudbina, moj priikaa, suudbiiina.-
- Ae ne okreći, što se dešava, o'š mi reć.-
- Pooodsjetila a,... eli ti sliči na koooga?-
- Je, ma se ne mogu sjetit.-
- Mooš, moš, aaajde, promrdaj klikere….aaa dooolaze slike vidiim aa.-
- Ae,… ne zajebaji…. Nećeš reći.-
- A iiizlet...aa.-
- Izlet..!?!.-
- Tooo je njena ććer…ppriika,.... a ssvaki daan pričamo….. Poostali ssmo pravi prriijatelji,…. kaa ćer je volim,…. koju neeemam,… aako me razumiš…Aali oona nenezna zaa nas….. Uudata je iima dddvoje djeece i čeetrdeseetitri goodine,…. Maarija, ppriikaa, Maarija.
- Isuse, jeli moguće,…. a što joj je sa materom.-
- Uumrla je, jeeebi ga.-
- Nemogu vjerovat,…Marija, a,... koja lijepa žena, ccc.-
- Kuumparee moj, ppriika moj.-
- A.-
-Aa sad mee slluušaj…. doobro,... bez riiječi, moože.-
Kimnuo sam glavom u znak pristanka.
- Doovedi mi jaavnog biilježnika,….i to sad, oodma.-
- Čekaj, kum…..-
- Aajde saad.-
Poslušao sam ga, naravno,.... Trajalo je puna tri sata dok sam ja to obavio...
Doveo sam bilježnika i oni dva su bili sami u sobi. .. Čekao sam. Nakon nekih po ure, otvorila su se vrata, uz uobičajeni pozdrav, Bilježnik je odgegao sa crnom taškom, odmjerenim korakom, sa licem pokeraša. Vratio sam se u sobu.
Kumpar je bio zadovoljan, u ruci je držao koverat i lagano,... nekim muklim ali sigurnim i mirnim glasom... izgovorio.
- Kuumpare, ppriika, oovo,...kaad zgaasnem,... daat ćeš njoj, tii znaš što je to,... kuuća je njeena, doobro... Oonda joj moožeš ppričat, aako oćeš. Brrod sam ostavio tebi. Eeto taako, i ne beeeči oči neeego me puusti da odmaaaram.-
Eto, to je sve.
*
Post je objavljen 09.03.2009. u 07:59 sati.